Svi koji otvore ovaj članak definitivno ne spadaju u 1,2 milijarde ljudi koji su bez struje i korist električne energije im nije potrebno objašnjavati.
U većini dijelova svijeta o električnoj energiji se ne razmišlja jer se doživljava kao nešto normalno, ali oko 16 posto svjetskog stanovništva još uvijek živi bez ove, mogli bi je nazvati, osnovne ljudske potrebe.
Nedostatak pristupa električnoj energiji ili 'energetsko siromaštvo' krajnja je ekonomska prepreka jer sprječava ljude da sudjeluju u modernoj ekonomiji.
Pa gdje ljudi još uvijek žive u mraku i kako se ti energetski izazovi rješavaju?
U ovom trenutku, većina zemalja ima stopostotni pristup električnoj energiji, a mnoge druge imaju stope veće od 95 posto. To uključuje većinu svjetskih zemalja s velikim brojem stanovnika, poput Kine, Brazila i Sjedinjenih Država. Indija se brzo približava tom mjerilu za pristup. Golema je zemlja postigla velike korake u kratkom vremenu, skočivši sa 70 na 93 posto stope pristupa u jednom desetljeću.
U međuvremenu, Sjeverna Koreja je očito izvan svih mjerila koja vladaju u Aziji, čemu čak nisu potrebni ni podaci, dovoljno je pogledati neku od mnogih snimki iz svemira. Granica između dviju Koreja jasno je vidljiva, dok južni susjedi svijetle kao krijesnica, sjever je u mrklom mraku. Prema procjenama, više od polovine ljudi u sjevernoj Koreji živi u energetskom siromaštvu.
Stanje u Africi
Godine 1995. samo 20 posto stanovništva subsaharske Afrike imalo je pristup električnoj energiji. Iako je današnja brojka iznad 40 posto, to još uvijek znači da oko 600 milijuna ljudi u regiji živi bez pristupa električnoj energiji.
Nije iznenađujuće što energetsko siromaštvo nerazmjerno utječe na ruralne Afrikance. Gotovo sve zemlje s najnižim stupnjem pristupa električnoj energiji imaju ruralno većinsko stanovništvo.
Nepostojeća i nepouzdana električna energija nisu samo problemi ograničeni na ruralnu Afriku. Čak Nigerija - najveće afričko gospodarstvo - ima stopu elektrifikacije od samo 54 posto.
Tamo gdje postoji električna mreža, nestabilnost također stvara probleme. Nedavno istraživanje pokazalo je da se većina nigerijskih tehnoloških firmi mjesečno suočava s 30 ili više nestanaka struje, a više od polovice struju je ocijenilo kao 'veliko' ili 'teško' ograničenje poslovanja. I to je obrazac koji se ponavlja u brojnim zemljama u Africi.
Pad cijena solara
U prosjeku je zemljama trebalo 25 godina da s 20 posto stignu do 80 posto 'elektrifikacije', što znači da će Afrika još malo morati pričekati. Ipak, ima i dobrih primjera, doduše ne u Africi. Vijetnam je taj veliki jaz uspio zatvoriti u samo devet godina.
Između 2009. i 2019. godine cijene solara i solarnih modula pale su za 80 posto što donosi novu eru pristupačnosti energiji. S mini solarnim mrežama moguće je donijeti električnu energiju i na neka nova tržišta koja su još uvijek u mraku, poput Afrike. Sigurno je da 600 milijuna ljudi to s nestrpljenjem čeka.