Kada ljudi razmišljaju o slobodi, većina prvo pomisli na slobodu u fizičkom smislu. Kada neka država odluči ograničiti slobodu u fizičkom svijetu, to danas ne prođe nezapaženo. Ova radnja često dovodi do protesta, suzavaca, nekad do gumenih metaka, a često i do zatvaranja novinara.
U digitalnom svijetu kontrola i sloboda imaju malo drugačije značenje i često se pojavljuju na mnogo suptilnije načine negoli se ograničenje slobode manifestira u fizičkom svijetu. U digitalnom okruženju našim se osobnim podacima pristupa bez našeg znanja iako su svi toga svjesni, prate se svi naši koraci, a te podatke najčešće preuzima neka treća strana koje nismo svjesni i ne znamo tko i što je.
Suzbijanje slobode
Izvještaj 'Freedom of the Net' detaljno pokazuje internetsko suzbijanje slobode, od filtriranja neželjenog sadržaja do zatvaranja internetskih izdavača, manipuliranja online diskusijama i slično. Sudeći prema izvješću, sloboda interneta u svijetu neprestano pada već osam godina zaredom.
U najboljem slučaju, internet nam omogućuje traženje informacija i donošenje odluka bez prisile ili skrivene manipulacije. Čak i u zemljama s relativno otvorenim pristupom informacijama to postaje sve teže.
U zapadnim se zemljama 'suzbijanje' slobode na internetu ogleda se u sve većem broju lažnih vijesti ili fake newsa koje dovode do dezinformacija što u suštini i je ograničavanje slobode za pristupom informacijama, te pretjeranim prikupljanjem osobnih podataka.
Kada je buknuo skandal Cambridge Analytica postalo je svima jasno kolike količine podataka skupljaju razne platforme koje pak te vrijedne podatke prodaju trećim stranama koje onda one koriste za manipuliranje javnim mišljenjem. Obilo se prikupljanje podataka o glavu i tehnološkim tvrtkama koje posluju na području EU, što je pak dovelo do Opće uredbe o zaštiti podataka (GDPR). Iako treba naglasiti da se GDPR odredbe ili propisi ne primjenjuju na državne ili vojne subjekte, one otvaraju put ka većoj transparentnosti i odgovornosti za tvrtke koje prikupljaju korisničke podatke
Oko trećine ljudi u svijetu živi u zemljama koje se smatraju 'djelomično slobodnim'. Za većinu korisnika pristup mrežnim informacijama možda ne izgleda previše različito od internetskog iskustva na Islandu ili Estoniji, ali u određenim područjima postoje određene kontrole ili ograničavanje određenog sadržaja.
Odavno je poznato da ako Kinez upiše u tražilicu Tiananmen neće vidjeti što se tamo dogodilo 1989. godine, a servere drže na svom teritoriju radi 'inspekcije, pohrane i pružanja informacija na zahtjev nadležnih državnih tijela za upravljanje'.
U Turskoj je Wikipedija blokirana dok su kompanije na društvenim mrežama imale svojevrsnu cenzuru od političkih komentara. I Turska je zabilježena kao jedna od zemlja koja je doživjela najveći pad slobode na internetu u posljednjih nekoliko godina.
Pristup odbijen
Za mnoge ljude širom svijeta, posebno u Aziji, pristup informacijama putem interneta različito je iskustvo nego u zapadnim zemljama. Sadržaj koji je objavio pojedinac može se pratiti i cenzurirati, a mrežne aktivnosti koje bi se u zapadnim zemljama smatrale benignim mogu rezultirati ozbiljnim posljedicama u stvarnom svijetu, poput zatvora ili smrti.
Ovdje se možemo dotaknuti i Hrvatske, iako nas nema u ovoj analizi, praćenje pojedinca na društvenim mrežama vjerojatno je jedina stvar koju rade hrvatski cyber policajci pa smo mogli vidjeti nekoliko takvih situacija i privođenja, najčešće zbog statusa o samoj policiji, premijeru ili Vladi. Posljedice nisu tako snažne kao u nekim azijskim zemljama, ali su dobar pokazatelj gdje bi se našli na ovoj ljestvici internetske slobode.
Kina na vrhu ili dnu
Od svih zemalja u ovoj analizi izdvaja se Kina koja ima daleko najograničeniji pristup informacijama od svih 65 zemalja koje su uključene u analizu. U Kini su mrežni operatori dužni pohraniti sve korisničke podatke unutar zemlje (kojima mogu pristupiti vladina tijela), a od njih se traži da odmah zaustave prijenos 'zabranjenog sadržaja'. Zemlja također dodatno sprečava upotrebu VPN-ova, koji se koriste da zaobiđu kineski Veliki vatrozid.
Naravno, Kina nije sama u želji da provede strogu kontrolu internetskog pristupa. Mnoga mjesta, od Vijetnama do Etiopije, željna su 'kineskog modela'. A ta zemlja, koja agresivno povećava svoj utjecaj širom svijeta, o čemu smo također nedavno pisali, više je nego sretna da svoj utjecaj širi kroz izvoz novih tehnologija, poput prepoznavanja lica.
U međuvremenu, u Rusiji je popularna aplikacija za razmjenu poruka Telegram bila blokirana zbog odbijanja da omogući sigurnosnoj službi zemlje pristup šifriranim podacima. Ovaj primjer naglašava rastuću dilemu s kojom se tehnološke tvrtke koje posluju u takvim zemljama suočavaju, a to je pristati na zahtjeve vlade ili izgubiti pristup ogromnim tržištima.
Priča o dva interneta
Danas su na internetskom meniju dva dominirajuća okusa. Prvi je okus Silicijske doline u kojoj dominiraju velike tehnološke tvrtke, a drugi je okus državne kontrole koju preferira Peking. Znajući da u Africi većinu komunikacijske strukture i ostalih velikih projekata odrađuju upravo Kinezi, pitanje je za koji će se okus odlučiti te zemlje.