Otkada postoji čovjek postoje i zarazne bolesti. Yuval Noah Harari, izraelski povjesničar smatra da su zarazne bolesti krenule kada je čovjek počeo živjeti sjedilački, odnosno kada prestaje sakupljati i loviti. Prva agrarna revolucija, kaže Harari, koštala je čovjeka raznih bolesti i zaraza. Čovjek se više nije kretao, počeo je uzgajati, držati životinje i živjeti na jednom mjestu što je postao odličan preduvjet za razvoj 'boleština', a to se i dogodilo.
Čak i u ovom našem modernom dobu izbijanja i pojave raznih novih bolesti stalno se događaju, iako nije svako izbijanje nove bolesti dostiglo pandemijske razmjere kao što ima trenutni COVID-19.
Današnja infografika ocrtava neke od najsmrtonosnijih pandemija u povijesti čovječanstva, od Antoninske kuge koja je pogodila Rimsko Carstvo u periodu od 165. do 180, pa sve do današnjih aktualnih događanja i koronavirusa.
Vremenska crta povijesnih pandemija
Zaraze i bolesti muče čovječanstvo od najranijih dana, i kao što smo rekli, sve se intenziviralo nakon prelaska u agrarne zajednice, kada se širenje i opseg bolesti i zaraza naglo povećao. Širenje trgovine i interakcija sve većeg broja ljudi dovela je do toga da su takve epidemije bile potaknute, a u tim vremenima se nije ni znalo što to 'kosi' čovječanstvo. Malarija, tuberkuloza, gripa, boginje i druge zarazne bolesti pojavile se se upravo u tim ranim godinama.
Što je čovječanstvo postajalo civiliziranije, s pojavom većih gradova, egzotičnih trgovačkih puteva i povećanim kontaktom s različitim ljudima, životinjama i različitim ekosustavima, pojava pandemija postajala je sve veća.
Evo nekih glavnih pandemija koje su se dogodile tijekom vremena:
Unatoč postojanju bolesti i pandemija tijekom povijesti, postoji jedan dosljedan trend tijekom vremena, a to je postupno smanjenje stope smrtnosti. Poboljšanja u zdravstvu i razumijevanje čimbenika koji inkubiraju pandemiju bili su snažno sredstvo u ublažavanju njihovog utjecaja.
Gnjev bogova
U mnogim drevnim društvima ljudi su vjerovali da duhovi i bogovi nanose bolest i uništenje onima koji zaslužuju njegov gnjev. Ta neznanstvena percepcija često je dovela do katastrofalnih reakcija koje su rezultirale smrću tisuća, ako ne i milijuna ljudi. U slučaju Justinijanove kuge, bizantski povjesničar Prokopije iz Cezareje pronašao je porijeklo kuge (bakterija Yersinia pestis) u Kini i sjeveroistoku Indije, kopnenim i morskim trgovačkim putovima do Egipta, gdje je u bizantsko carstvo ušao preko mediteranskih luka.
Unatoč očiglednom poznavanju uloge geografije i trgovine koju su igrali u ovom širenju, Prokopije je krivicu za izbijanje položio na cara Justinijana, proglasivši ga vragom. Neki su povjesničari otkrili da je ovaj događaj mogao omesti napore cara Justinijana na ponovnom ujedinjenju zapadnih i istočnih ostataka Rimskog carstva i označio je početak mračnog vijeka.
Srećom, čovjekovo razumijevanje uzroka bolesti poboljšalo se što je rezultiralo drastičnim poboljšanjem u reakciji na moderne pandemije, iako se i to danas odvija sporo i nepotpuno.
Uvoz bolesti
Praksa karantene započela je tijekom 14. stoljeća, nastojeći zaštititi obalne gradove od epidemije kuge. Oprezne lučke vlasti tražile su da brodovi koji dolaze iz Venecije iz zaraženih luka provedu 40 dana na moru prije sidrenja. Podrijetlo riječi karantena dolazi iz talijanskog 'quaranta giorni' što u prijevodu znači 40 dana.
Jedan od prvih slučajeva oslanjanja na geografiju i statističke analize dogodio se sredinom 19. stoljeća u Londonu, za vrijeme epidemije kolere. 1854. godine dr. John Snow došao je do zaključka da se kolera širi prljavom vodom te je odlučio prikazati podatke o smrtnosti iz susjedstva izravno na karti. Ova metoda otkrila je gomilu slučajeva oko određene pumpe iz koje su ljudi crpili vodu.
Praćenje zaraznosti
Znanstvenici koriste osnovnu mjeru za praćenje zaraznosti bolesti koja se naziva reprodukcijski broj - također poznata kao R0 ili 'R nultu'. Taj nam broj govori koliko će u prosjeku svaka bolesna osoba zaraziti ljudi.
Iako su ospice najviše virulentne, napori cijepljenja i imunitet kolektiva mogu spriječiti njihovo širenje. Što je više ljudi imuno na bolest, to je manja vjerojatnost da će se razmnožavati, što čini cijepljenje kritičnim za sprječavanje ponovnog izbijanja poznatih i izlječivih bolesti.
Teško je izračunati i predvidjeti pravi utjecaj COVID-19, jer epidemija još uvijek traje i istraživači još uvijek uče o ovom novom obliku koronavirusa.
Urbanizacija i širenje bolesti
Stižemo tamo gdje smo i započeli, s rastućim globalnim vezama i interakcijama kao pokretačkom snagom pandemije. Od plemena, lova i sakupljanja do metropola, čovjekovo oslanjanje jedno na drugo također je potaknulo mogućnosti za širenje bolesti. Urbanizacija u svijetu dovodi sve više i više ruralnih stanovnika u gušća naselja, dok porast stanovništva vrši veći pritisak na okoliš. U isto vrijeme, putnički se zračni promet gotovo udvostručio u posljednjem desetljeću. Ovi makro trendovi imaju snažan utjecaj na širenje zaraznih bolesti.
Napomena: Pandemija COVID-19 je u ranoj fazi i očigledno je nemoguće predvidjeti njen budući utjecaj. Ovaj je post i infografika namijenjen pružanju povijesnog konteksta
