Kako su i usputni promatrači mogli zaključiti, pandemija koronavirusa i traženje utočišta u čudima tehnološkog napretka nisu nimalo pomogli ugledu tehnoloških kompanija. Za razliku od farmaceutskih koje su rapidni razvoj cjepiva solidno kapitalizirale i barem privremeno popravile izrazito lošu percepciju o sebi, Googleovi, Facebooci i Amazoni sve su omraženiji, pogotovo među političkim elitama. Em ne plaćaju ništa, em svašta puštaju po svojim platformama, em su monopolisti i ne daju drugima disati, em su preveliki, a ključni.
Cijeli je niz napada pokrenut diljem svijeta i stvari će biti samo gore kako vrijeme odmiče, ali posebnu pozornost privukla je mala Australija. Veliki otok koji se iz nekog razloga smatra kontinentom, zakuhao je dosada najozbiljniju raspravu u jednom od tih spornih područja, plaćanju medijskih sadržaja. Kao što ne vole plaćati poreze, američki giganti koji su postali preveliki za vlastito i tuđe dobro, ne vole plaćati niti sadržaje koje plasiraju, pa su Australci prvi na svijetu odlučili zakonski se ozbiljno pozabaviti tim problemom. Valja pritom napomenuti da je od svih velikih ekonomija, baš Australija povela napad na Facebook i Google u tom području, najviše zahvaljujući Rupertu Murdochu, vlasniku medijskog imperija koji je preko vlade u svojoj rodnoj grudi odlučio pritisnuti ova dva velika igrača.
Nakon što je službena Canberra odlučila prisiliti ovaj silicijski dvojac na dogovor s medijima oko plaćanja za njihove sadržaje koje nesebično dijele na svojim platformama, Google i Facebook su prvo zaprijetili odlaskom s tog tržišta, da bi Google shvatio kako si time zabija autogol. Ne zato što bi mu gubitak australskog tržišta bio posebno težak, nego zbog izrazito lošeg PR-a i poruke daleko jačim igračima poput SAD-a i EU-a koji kuhaju svoju regulativu.
Google je odmah odustao od te ideje i počeo potpisivati ugovore o dijeljenju sadržaja s velikim izdavačima, dok je Facebook, tipično previše samouvjeren, nakratko prekinuo prenošenje vijesti u Australiji, ali je zahvatio i niz tamošnjih hitnih službi svojim 'pročišćavanjem', što je izazvalo gnjev kompletne javnosti. U međuvremenu se predomislio nakon određenih ustupaka s australske strane (vlada će razmotriti primjenu novog zakona na kompanije koje su već počele samoinicijativno sklapati ugovore s izdavačima).
U Bruxellesu i ostalim europskim prijestolnicama, pak, pozorno su pratili što se događa i dobili još jednu potvrdu s kime imaju posla. Daleko mudriji je zato bio Microsoft, iskusnija 'kuća' od ove dvije, koji je iskoristio priliku i zauzeo sasvim suprotan stav izrazivši potporu uvođenju novih zakonskih rješenja. Štoviše, udružio se s europskim izdavačima i pokrenuo projekt za razvoj arbitražnog postupka modeliranog prema australskom modelu.
Europska unija sprema svoju verziju zakona, Uredbu o digitalnim uslugama, kojim bi prisilila velike tehnološke kompanije na plaćanje sadržaja medijima i razmatra uključiti elemente australskog rješenja, posebice koncept prema kojem bi se uvela obvezujuća arbitraža za ugovore o licenciranju (ako se izdavač i tehnološka kompanija ne mogu dogovoriti, to će za njih učiniti arbitar) i obveza tehnološkim kompanijama da obavijeste izdavače o načinu rangiranja vijesti na svojim platformama.
Kako stvari stoje, mogućnost arbitražnog postupka bit će nužna jer bez tog mača nad glavom tehnološke kompanije mogu individualno pregovarati i ugovarati cijene ovisno o poziciji moći. Google je, primjerice, postigao dogovor s francuskim izdavačima, ali za osjetno nižu cijenu od one dogovorene s australskim. Očito je zašto se nametnula tema o arbitražnom konceptu, a riječ je o ideji preuzetoj iz sporta, konkretnije baseballa. Ukratko, arbitar bi odabrao jednu od posljednjih ponuda dviju strana u pregovorima čime se dobiva ravnoteža između neujednačenih pregovaračkih pozicija.
Jasno je da se Facebook i Google zato boje da će biti prisiljeni na prihvaćanje njima ekonomski neisplativih ugovora. Korist takvog pristupa nije teško shvatiti – sama mogućnost da stvar završi kod arbitra ponukala je tehnološke kompanije na intenzivnije samoinicijativno sklapanje ugovora s izdavačima.
No ovo je, izgleda, samo jedno od nekoliko bojišta u ratu tehnoloških divova s izdavačima. Udruga europskih novinskih izdavača (ENPA) objavila je u petak priopćenje u kojem izražava veliku zabrinutost prijedlogom koji je Google iznio nakon ukidanja 'kolačića' trećih strana u svojim uslugama. Prema njima, ono što Google nudi kao zamjenu za dosadašnji sustav, dokazuje da je kompanija postala toliko moćna da više ne treba famozne 'kolačiće' kojima se prati aktivnost korisnika na internetu, a ključni su za ciljano oglašavanje. Sada, zahvaljujući golemoj količini podataka prikupljenih kroz svoje usluge, može razviti daleko sofisticiraniji sustav personaliziranog oglašavanja u usporedbi s drugim tržišnim igračima.
Kompanija, naime, umjesto 'kolačića', navodno u namjeri povećanja privatnosti korisnika, predlaže Google Privacy Sandbox koji bi zamijenio sve ostale identifikatore za praćenje korisnika na internetu. Za izdavače je to 'crna kutija' u kojoj će se centralizirati svi podaci unutar pretraživača interneta Chrome čime će dodatno biti erodirana transparentnost prikupljanja i procesiranja podataka. Jednostavnije rečeno, Google novim sustavom, vjeruju izdavači, dodatno jača poziciju 'čuvara ulaza' (gatekeeper platforms) kroz Chrome zato što treće strane više neće moći adekvatno analizirati ponašanje korisnika, dok Google hoće. Time će, jasno, svi ostali tržišni igrači biti ovisni o Googleu, stoga udruženje poziva europske zakonodavce da kroz svoju Uredbu o digitalnim tržištima ograniči diskrecijsku moć svih 'čuvara ulaza'.