U nedavnoj pljački u trezor u njemačkom gradu Duisburgu razbojnici su ukrali novčanice u vrijednosti od 6,5 milijuna eura, dok su u Berlinu ove godine prijavljena najmanje tri pokušaja pljačke banke. I iako Al Jazeera izvještava da je Njemačku nedavno pogodio val velikih pljački gdje su banke i muzeji bili česte mete, čini se da su takva razbojništva sve rjeđa pojava.
Kako pišu njemački mediji, broj pljački u bankama, štedionicama i poštanskim uredima u Njemačkoj pao je za 95 posto u posljednja tri desetljeća. U odnosu na izvješće iz 1993. godine, u kojem je Federalni ured kriminalističke policije (BKA) izbrojao 1.623 pljačke financijskih institucija i poštanskih ureda, prošle ih je godine bilo ‘samo’ 80.
Manja potreba za pljačkama
Policija i banke sumnjaju na nekoliko razloga koji se kriju iza ove pojave. Prvo, sredinom 1990-ih u Njemačkoj je bilo gotovo 70.000 poslovnica banaka, a na kraju prošle godine bilo ih je svega 24.000, prema podacima njemačke središnje banke. Pljačkaši banaka, dakle, danas imaju manji izbor meta nego prije.
Nadalje, uzme li se u obzir tehnološki napredak i sve manji značaj gotovine, klasične pljačke banaka nemaju više toliki značaj kao prije. Također, rizik za pljačkaše izuzetno je visok jer je njemačka policija uspjela razriješiti i pronaći počinitelje tri četvrtine pljački.
Naslov članka objavljenog u ponedjeljak na njemačkom Spiegelu koji glasi ‘Svatko tko je opljačkao banku zapravo je prilično glup’ nagovještava o trenutnoj 'neisplativosti' pljački. A to je zapravo citat njemačkog stručnjaka za prijevare Rüdigera Kirscha koji inače radi u Euler Hermesu, kreditnom osiguravatelju koji pripada Allianzu.
Novi kriminal
Kriminalci, pa tako i napori policije, već su nekoliko desetljeća orijentirani prema novoj vrsti zločina, a to su kibernetički napadi. Baš kako su digitalizacija i virtualni svijet donijeli novitete u načinima komunikacije, zabave, poslovanja i ekonomije, tako su stvorili neke nove 'trendove' u svijetu kriminala.
Kako za blog tvrtke Revelock piše Ken Jochims, stručnjak za kibernetičku sigurnost, kibernetički kriminal upravo je zbog tog digitalnog svijeta jedinstven i drugačiji od klasičnog kriminala. U ‘prednosti’ je jer se tehnologija razvija puno brže nego što ju policija i pravosuđe mogu implementirati, pa time i riješiti takve slučajeve kriminala.
Dakle, ako je 'pljačkaš' u mogućnosti zaobići kibernetičku sigurnost banke, potencijalno bi mogao pristupiti mnogo većoj svoti novca nego u fizičkoj pljački. U tom slučaju nema ničeg fizičkog u zločinu, 'lopov' ne mora ništa nositi niti transportirati, sve je računalni proces s brojevima na ekranu računala.
A upravo su takve pljačke, odnosno kibernetički napadi, u stalnom porastu, dok klasične pljačke banki polako odlaze u povijest. Uz to i kriminalci iz fizičkog svijeta također počinju prebacivati svoje kriminalne aktivnosti u kibernetički prostor.
– Rizik da budete uhvaćeni često je mnogo manji na internetu nego u slučaju pljačke banke. Zbog brojnih mogućnosti koje internet nudi, kibernetički kriminalci više ne moraju fizički prelaziti državne granice, ne moraju čak ni izlaziti iz kuće da bi počinili zločine u inozemstvu – rekao je Kirsch.
Jochims zaključuje da kriminologija, odnosno kiberkriminologija, mora uključiti kibernetički prostor u svoje elemente istraga, i to ne kao proširenje fizičkog prostora, već kao zasebnu i jedinstvenu dimenziju. I što prije to učini, to bolje, odnosno sigurnije za sve.