Piše: Marin Onorato, InterCapital
O inflaciji se piše i priča u svim medijima, komentira se porast cijena i u ležernom razgovoru, a kod Ciboninog tornja u Zagrebu nedavno je osvanuo i grafit koji spominje inflaciju. U ovom članku osvrnut ćemo se na porast cijene energije i detaljnije pogledati koliki je utjecaj energenata kako direktno tako i indirektno na cijenu svih dobara i usluga.
Na zadnjem sastanku Europske centralne banke (ECB) na kojem se odlučuje o monetarnoj politici eurozone, guvernerka Christine Lagarde odgovarala je na pitanja novinara kako planira spustiti stopu inflacije na ciljanu razinu od dva posto. Njezin posao trenutačno nije nimalo lagan zato što će suzbijanjem inflacije smanjiti gospodarsku aktivnost u Europi koja je ionako već dugi niz godina usporena u odnosu na druge dijelove svijeta, dok su Europljani sad već i naviknuti na jako niske, pa čak i negativne kamatne stope. Međutim, primarni cilj ECB-a je stabilnost cijena dok je tek sekundarni cilj puna zaposlenost, odnosno rast gospodarstva.
Govoreći o visokoj stopi inflacije, guvernerka Lagarde 'optužila' je rast cijena energenata rekavši kako je njhov utjecaj odgovoran za više od polovice rasta. U europskom indeksu cijena (HICP), energenti imaju udio od 10.9 posto, a rast njihove cijene iznosio je 28.6 posto u odnosu na isti mjesec u 2021. godini. Kada pogledamo stopu inflacije za siječanj 2022. godine u Europi koja je iznosila 5.1 posto (preliminarni podaci), vidimo kako je kontribucija tom rastu od cijena energenata iznosila 3.1 posto, odnosno inflacija bez energenata je iznosila samo dva posto. Međutim, postavlja se pitanje možemo li na taj način promatrati širu sliku?
Za početak, pogledajmo dva grafikona ispod na kojima je prikazan rast cijene jednog barela nafte u odnosu na godinu prije te godišnja stopa inflacije u SAD-u i Njemačkoj. Zbog jednostavnosti, uzeta je cijena WTI nafte kao glavni pokazatelj rasta cijena energenata. Iako u cijenama energenata ima dosta različitosti (plin u Europi narastao za preko 300 posto), pretpostavljamo vrlo visoku korelaciju u toj klasi imovine.
Na prvoj slici koja obuhvaća period od 1993. godine (najduža serija za njemačku inflaciju) vidimo kako postoji visoki stupanj korelacije između godišnjih stopa inflacija i rasta cijene nafte (0.63 za SAD i WTI). Također, može se primjetiti kako smo u zadnje dvije godine imali nadprosječno visoki pad i rast cijene nafte te velike oscilacije kod stopa inflacije što vidimo na drugoj slici. Tu dolazimo do prvog i najvažnijeg kontributora ka višim cijenama u 2021. godini i 2022. godini. Naime, početkom i sredinom 2020. godine kada su ekonomije zatvorene zbog koronavirusa, cijena nafte je drastično pala, što je dovelo do zatvaranja određenih subjekata važnih za dobavljanje i distrubuciju energenata. Međutim, svijet se vrlo brzo naviknuo na koronu te se potražnja nošena velikim fiskalnim injekcijama država oporavila na razinu 2019. nakon samo godine dana. Problem je u tome što proizvođači nisu mogli u tako rekordnom roku ponovno upaliti svoje strojeve te isporučivati jednake količine energenata i roba, a potražnja je bila na visokim razinama. Ponuda manja od potražnje dovela je do dramatičnog rasta određenih energenata. Na slici vidimo kako je cijena jednog barela nafte u 2021. u prosjeku bila skoro sto posto viša od one 2020. godini dok je plin u Europi poskupio za čak četiri puta! Uzmu li se bilo koji drugi energenti u obzir vidjeti će se jednaki ili slični trendovi.
U prvom paragrafu ovog teksta, napisano je kako je udio energenata u ukupnoj košarici koja se uzima za mjerenje inflacije iznosio 10.9 posto i to je vrlo važno zapamtiti, ali postoji još i indikretnih utjecaja energenata na totalnu inflaciju. Naime, svaka poslovna djelatnost koristi energente u većem ili manjem obujmu te imaju izbor između smanjenja marže radi konkurentnosti ili prebacivanje troškova na krajnjeg kupca. Ukoliko je period viših cijena energenata kratak, tada će kompanije najvjerojatnije održati cijene radi konkurentnosti, ali ako taj period potraje i potražnja bude stabilna, kompanije će imati prostora za podizanje cijena. U posljednjih nekoliko mjeseci vidimo kako sve širi spektar roba i usluga poskupljuje što znači kako su poslovni subjekti ipak odlučili prebaciti određeni dio tereta na krajnjeg kupca. Za primjer kako cijena energenata utječe na cijenu ostalih dobara, možemo samo pogledati primjer bilo kojeg poljoprivrednog dobra. Za izradu umjetnog gnojiva potrebnog za veće prinose glavna sirovina je prirodni plin koji je poskupio nekoliko puta što će naravno dovesti do veće cijene gnojiva. Nadalje, poljoprivredne kompanije će imati izbor između manje prihrane i onda manjeg prinosa ili većih troškova. U svakom slučaju, dolazi do rasta poljoprivrednog dobra.
Treći dio ove slagalice više nije u ponudi, već u potražnji. Ako se inflacija polako ukorijenjuje kao nešto stalno, rastu i inflacijska očekivanja što dovodi do rasta plaća. To se pogotovo događa trenutačno zbog manjka radne snage koji je vidljiv na svakom kutku. S porastom plaća, potražnja za dobrima može rasti što vodi ka dodatnom povećanju cijena i tako u krug.
Model koji je u tekstu predstavljen je uvelike pojednostavljen, međutim glavne silnice rasta cijena su očite. Analitičari diljem svijeta čude se svakodnevno visokim stopama inflacije i jedino što mogu jest uspoređivati današnji period s nekim iz povijesti. Najviše spominjana usporedba je ona sa 70-im i radnim 80-im godinama prošlog stoljeća kada je inflacija u SAD-u dosegnula čak 15 posto u jednom trenutku. Visoka inflacija krenula je s dva naftna šoka u kojima je nafta poskupila višestruko, a dodatno ulje na vatru je došlo od vrtloga rasta plaća. Inflacija je tada ubijena drastičnim dizanjem kamatnih stopa koja je usputno i odvela ekonomiju u recesiju. Ovakav scenarij bi centralni bankari htjeli izbjeći, jer nije nemoguće odbaciti i scenarij u kojem imamo visoke stope inflacije uz negativan ekonomski rast. Međutim, teško je vjerovati kako će se Fed ili ECB odlučiti za agresivnu represivnu monetarnu politiku već će pokušati što blažim koracima pokazati tržištu kako su sposobni kontrolirati i stabilizirati cijene. Ipak, puno toga ovisit će o cijeni energenata i geopolitičkoj situaciji koja trenutačno ne olakšava situaciju.