Do 2030. godine za 70 posto rasta BDP-a u globalnoj ekonomiji biti će zaslužni strojevi, navodi PwC. Ekonomija strojeva (machine economy), kako je nazivaju temelji se na kombinaciji umjetne inteligencije, strojnog učenja, robotike i povezanih IoT uređaja. Pametni, povezani, autonomni i ekonomski neovisni strojevi i uređaji obavljati će većinu poslova u proizvodnji i distribuciji uz malo ili nimalo ljudske intervencije i tada će ono što se danas naziva industrija 4.0 postati stvarnost.
Kako PwC navodi, lideri nove industrije će implementirati nove tehnologije i kombinirati ih s kapitalnim ulaganjima na načine koji im pomažu da rastu, šire se i u konačnici poboljšavaju živote.
Sve to zvuči jako dobro, ali netko ipak prije svega treba te autonomne i pametne strojeve napraviti i upogoniti. Iako su mnogi slažu da je proizvodnja veoma važan dio gospodarstva, nitko ne preporučuje svojoj djeci da gradi karijeru na nekoj proizvodnoj liniji. Prema istraživanjima PwC-a očekuje se da će 4,6 milijuna proizvodnih radnih mjesta stvorenih od sada do 2028. godine ostati nepopunjeno. Ključni pokretač ove promjene je činjenica da se oko 10 tisuća baby boomera (rođeni između 1946. i 1964.) svakodnevno povlači iz radnih odnosa, bez da ih itko na njihovim poslovima zamjenjuje.
Radna snaga brzo gubi drugu po veličini dobnu skupinu, a milenijalci (najveća skupina) do sada nisu bili privučeni velikim proizvodnim poslovima. Umjesto toga, oni su skloni tehnologiji, inženjeringu i financijama. Temeljno pitanje može biti percepcija, jer će budućnost proizvodnje zapravo uključivati puno veći stupanj tehnologije, inženjerstva i financija kako bi mogla funkcionirati.
Potrebne su različite vještine
Poslovi u proizvodnji se mijenjaju. Broj čisto ručnih zadataka koji se ponavljaju smanjuje se kako tehnologija napreduje i te poslove sve više obavljaju roboti i neka vrsta automatizacije. Pedeset posto proizvođača već je usvojilo neki oblik automatizacije, a sada im trebaju ljudi s kritičkim razmišljanjem, znanjem programiranja i sa svekolikim digitalnim vještinama. Poslovi budućnosti nose naslove poput Digital Twin Engineer, Robot Teaming Coordinator, Drone Data Coordinator, Smart Scheduler, Factory Manager, Safety Supervisor i tako dalje, a mnoga znanja potrebna za te poslove se ne dobivaju na fakultetima i školama
Da bismo napredovali u ekonomiji strojeva, moramo značajno ulagati u ljude, kao i u infrastrukturu. Fokusiranje isključivo na infrastrukturu moglo bi dovesti do kratkoročne, a možda i srednjoročne dobiti, ali u konačnici nije održivo. Ulaganje u ljude kreće prikupljanjem znanja i iskustava od iskusnih zaposlenika, kako bi odgovarajuće vještine uspješno prenijeli na iduću generaciju radnika.
Također, kako navodi PwC, tvrtke da bi pripremile nove radnike za poslove budućnosti moraju početi ulagati u škole, sklapati s njima partnerstva kako bi iz njih dobivali kvalitetne buduće radnike koji će biti upoznati s poslovima budućnosti. Zajednički programi tvrtki i škola bili bi izrazito mudar potez, navodi PwC. I na kraju, iako je fakultet za mnoge ljude vrh obrazovanja, on nije jedini oblik visokog obrazovanja. Ulaganja u programe stručnog osposobljavanja bit će presudna za naše društvo kako bi napredovalo u ekonomiji strojeva.
Baš kao što radnici trebaju preispitati i razviti nove vještine, poslodavci moraju preispitati i razviti nove načine njegovanja i privlačenja talenata. Da bismo u potpunosti realizirali obećanja strojne ekonomije, na tvrtkama je da osiguraju ljudima pristup obuci i alatima koji su im potrebni kako bi mogli napredovati i razvijati se.