Riječ stablecoin može imati ugodnu asocijaciju. Nije li lijepo imati stabilno sredstvo vrijednosti na volatilnom kritpo tržištu? Ali za kritičare, oni ne predstavljaju ništa drugo osim 'tempiranih bombi'. Bilo da je to istina ili ne, poticaj za reguliranje stablecoina dobiva na zamahu. Sjedinjene Američke Države i Europska unija sve su bliže formaliziranju svojih priručnika, a s obzirom na povijest financijske regulacije koja proizlazi iz Washingtona i Bruxellesa, kao i smjernice Radne skupine za financijsko djelovanje o kriptovalutama u posljednjih nekoliko godina, može se slobodno reći da će i ostatak svijeta slijediti taj primjer.
Međutim, reguliranje stablecoina nije lak zadatak, jer takvi tokeni dolaze u svim oblicima i veličinama, što univerzalno rješenje za sve čini problem. Prva tri stablecoina po tržišnoj kapitalizaciji: Tether (USDT), USDCoin (USDC) i Binance USD (BUSD), svi su vezani za američki dolar. Prema njihovim kreatorima, oni su podržani rezervama dolara i drugih različitih financijskih instrumenata kako bi zadržali svoju vrijednost od 1 dolara u svakom trenutku.
Tether se već nekoliko puta našao pod pravnim nadzorom nad održivošću i izvorima svojih rezervi, što je potaknulo druga dva projekta da otkriju svoju potpornu imovinu. Objava USDC-a, sa svoje strane, rasvijetlila je znatnu količinu komercijalnih papira, ne nužno visokokvalitetnih ili visoko likvidnih, u svojoj rezervi. Za mnoge je otkriće dovelo do zaključka da se tvrtka ponaša kao banka, a ne kao platno poslovanje.
Drugi, opskurniji stablecoini koriste mnoštvo alternativnih pristupa. Mogu se smatrati robom, poput zlata ili nafte, kao što je kontroverzni Petro u Venezueli. Egzotičnije opcije uključuju tokene povezane s kreditima za ugljik, poput UPCO2, tokene potpomognute kriptovalutama, poput Dai-a, i, možda najrjeđe od svega, stablecoine poput Terre (UST) koji uopće nemaju kolateral i umjesto toga oslanjaju se na algoritme kako bi održali svoje cijene stabilnima.
Razvojem financijske industrije s vremenom se utvrdilo da je potrošačima potrebna zaštita od prijevara ili jednostavno loša prosudba onih koji skrbe, prenose vrijednost ili pružaju slične usluge. Implementirala su se pravila i propisi kako bi se reguliralo tko može izdati i otkupiti ono što smatramo novcem. Napisali su se priručnici za one koji rukuju novcem u iznosima koji mogu poslati udarne valove diljem gospodarstva ako se pogrešno rukuju.
Samo je pitanje vremena kada će se isto učiniti i sa stablecoinima, tržištem s ukupnom vrijednošću od preko 133 milijarde dolara.
Jedinstveni pristup
Najbolji način za početak reguliranja stablecoina postavljanje je pravila i protokola koji osiguravaju da ispunjavaju svoje tvrdnje. Christine Lagarde, šefica Europske središnje banke, izjavila je u nedavnom intervjuu kako se stablecoini moraju poduprijeti fiatom 1:1, dodajući kako bi projekti koji stoje iza izdavanja bilo kakvih stablecoina trebali biti provjereni, nadzirani, regulirani kako bi potrošači i korisnici tih instrumenata zapravo mogli biti sigurni od eventualnog pogrešnog predstavljanja.
EU ima dugu povijest institucija za elektronički novac koje mogu izdavati i otkupljivati digitalne eure, a te institucije podupiru svoje digitalne eure stvarnim eurima koji se drže u banci ili u nekim slučajevima središnjoj banci. To bi moglo biti primjer regulatorima u drugim jurisdikcijama, koji, čini se, idu u istom smjeru.
Ovdje bi se mogla povući paralela s kapitalnim zahtjevima za banke ili platne tvrtke, kao što su EMI-i (Electronic Money Institutions), kako bi se osiguralo da korisnici stablecoina mogu trgovati svojim tokenima za fiat u bilo kojem trenutku putem tvrtke koja ih je kreirala.
Za referencu, jedan od ključnih načina na koji banke profitiraju jest pozajmljivanje novca koji su položili drugi. Proces treba regulaciju samo kako bi se osiguralo da banka ima dovoljno u svojim zalihama da isplati klijente koji možda žele povući svoj novac, ali ne nužno omjer 1:1 za svaki aktivni depozit.
Za izdavatelja stablecoina, prodaja tokena za fiat može biti tehnički slična uzimanju depozita, ali pitanje je što će učiniti s novcem? Ako posuđuje, onda se bavi bankarskim aktivnostima. Ako obrađuje transakciju, onda obrađuje aktivnosti plaćanja. Ako stavlja novac u imovinu s visokim prinosom, onda tehnički prenosi naloge brokerskoj tvrtki ili radi kao broker.
Na odgovarajući način, uz stablecoine, regulatori prvo moraju uspostaviti standarde transparentnosti za izdavatelje, koji moraju utvrditi financijske aktivnosti kojima se bave, na isti način kao što to čine banke i platna poduzeća. Razumno je očekivati da svaki izdavatelj stablecoina izdaje izvješća o svojim udjelima, uključujući, kad god je to primjereno, subjekte koji su izdali određene vrijednosne papire i njihove iznose. Bez toga jednostavno ne postoji način da korisnici stablecoina budu sigurni da njihova imovina ima stvarnu vrijednost.
Za stablecoine vezane uz egzotičnije oblike imovine, temeljno pravilo mora biti isto. Oni moraju biti u stanju dokazati da bez obzira na imovinu za koju tvrde da stoji iza tokena.
Regulatorni izazovi algoritamskih i kripto podržanih stablecoina
Algoritamski stablecoini nisu tako masivni kao oni kolateralizirani fiatom. TerraUSD, vezan za američki dolar, ali tehnički bez temeljnog kolaterala, peti je najveći stablecoin, a DAI koji podupire većinom Ethereum, četvrti je po veličini stablecoin. Tether čini oko polovice ukupnog tržišna stablecoina.
S regulatornog stajališta, algoritamski i kripto-podržani stablecoini trenutačno nisu toliko isprepleteni s tradicionalnim financijskim sustavom kao oni koji u svojoj rezervi drže konvencionalne financijske instrumente. Takvi tokeni obično su u potpunosti uključeni u veći kripto ekosustav ili njihove mreže. Međutim, s obzirom na veličinu i aktivnosti tih organizacija, one su također na nišanu regulatora kao i drugi stablecoini.
Kao otvorena i nepromjenjiva decentralizirana excel tablica, blockchain je otvoren za reviziju, pa su većinom pametni ugovori ti koji pokreću takve projekte. Pametni ugovori i dalje su okruženi regulatornom nesigurnošću, zato što većina jurisdikcija još nije uspostavila odgovarajuće propise ili pravila za njihovo oporezivanje. Pameti ugovori na pravim decentraliziranim blockchain mrežama otporni su na cenzuru. Postavlja se pitanje kako će se regulatori u budućnosti suprotstaviti stablecoinovima kojima ne upravljaju centralizirani timovi već DAO-vi ili još specifičnije anonimni tvorci, kojih je u kripto prostoru sve više.
Kako se god stvari odvijale, jasno je da stablecoine čeka budno oko regulatora diljem svijeta. S porastom tržišne kapitalizacije, stablecoini su sada jedan od ključnih stupova kripto ekosustava kao takvog.