SAD je ponovno globalni igrač

Trans-pacifički sporazum (TPP) je puno više od trgovinskog ugovora, on pokazuje da su Sjedinjene Američke Države natrag u igri kao globalni igrač.

Naime, proteklih nekoliko godina bit će zapamćene u svjetskoj povijesti kao razdoblje u kojem je SAD privremeno izgubila glavnu ulogu u definiranju globalnog ekonomskog sustava, smatra Christopher Dembik, analitičar Saxo Banke.

- SAD nije uspjela reformirati međunarodni sustav nakon krize 2007. godine i izgubila je politički i ekonomski utjecaj u većini regija, suočavajući se s konkurencijom iz Kine, Rusije, Irana i Brazila. Planovi i prvi koraci u kineskoj inicijativi Novi put svile bio im je zapravo alarm jer su Kinezi tom ambicioznom strategijom odlučili promijeniti geoekonomsku kartu Azije u svoju korist i potvrdili su svoju namjeru da žele preuzeti vodeću ulogu u određivanju globalnih poslova. Kako bi spriječili marginalizaciju, SAD je morala reagirati i ubrzati potpisivanje TPP-a, koji je zamišljen kao završni dio u Obaminim namjerama rebalansiranja Azije i zaštitni bedem od kineskog nadiranja – pojašnjava Dembik i podsjeća da će SAD tim trgovinskim sporazumom dobiti savršen izgovor da intervenira u trgovinskim i teritorijalnim razmiricama oko primjerice naftom bogatog Južnog kineskog mora, a ugovor ujedno potvrđuje namjere SAD-a da podržava regionalne saveznike kao što je Tajvan, koji su isto zabrinuti radi kineskih ambicija.

TPP će također imati i važne ekonomske posljedice jer su ga već potpisale države koje predstavljaju 40 posto svjetskog gospodarstva. Od globalne financijske krize, svjetski trgovinski rast je sporiji nego u prijašnjim ciklusima gospodarskog oporavka što potvrđuje bojazni oko daljnjeg usporavanja ili čak globalne recesije. TPP mogao bi pomoći u zaokretu tih negativnih trendova, jačanjem izvoza, ekonomskog rasta i stvaranjem novih radnih mjesta u Latinskoj Americi i Aziji.

- Zagovaratelji TPP-a smatraju ga naravno dobrom idejom. Službena politika SAD-a tako predviđa da će sporazum godišnje donijeti dodatnih 223 milijarde dolara prihoda svih zaposlenima u državama potpisnicama, odnosno od toga će 77 milijardi dolara ići radnicima u SAD-u. Takvo 'gledanje kroz ružičaste naočale' zasigurno je neprimjereno kada se pogleda makroekonomski utjecaj prijašnjih trgovinskih sporazuma – kaže analitičar Saxo Banke i nastavlja da je Sjevernoamerički sporazum o slobodnoj trgovini (NAFTA), kojeg su 1994. potpisali SAD, Kanada i Meksiko, donio veću produktivnost radne snage (povećanje od 170 posto u SAD-u i 76 posto u Meksiku od 1994. do 2011.), snažniji rast u proizvodnom sektoru i više poslova u Meksiku, ali je imao slabiji utjecaj na ekonomski rast u SAD-u i slabiji rast plaća.

Realna satnica američkom je radniku povećana samo za 16 posto od 1994. do 2011. godine.  SAD neće imati previše koristi od TPP-a, smatraju u Saxo Banci i zaključuju da će potrošači u SAD-u moći kupovati jeftiniju robu, što će donijeti socijalni mir, ali ne trebaju očekivati puno veće plaće. U industriji će se smanjiti potražnja za niže kvalificiranim radnicima koji će se morati prebaciti u neizvjestan uslužni sektor dok će prihodi tvrtki biti vrlo veliki, zajedno s prednostima za Wall Street. Prijašnji sporazumi o slobodnoj trgovini pokazuju da oni obično pomažu državama u razvoju da unaprijede svoja gospodarstva i smanje razlike, jasan je Dembik.

- Glavni dobitnik u toj priči mogao bi biti Japan. Možda iznenađujuće, ali TPP će prisiliti Japan da poveća produktivnost u uslužnom sektoru te se otvori konkurenciji i stranim ulagačima. Naime, direktne strane investicije (FDI) danas su u Japanu oko šest posto BDP-a, u usporedbi s 17 posto BDP-a u SAD-u ili 22 posto BDP-a u Kini. Sporazum je ključna prilika da Japan osnaži svoj gospodarski rast s obzirom da postojeći takozvani Abenomics program očito ne djeluje – komentira Christopher Dembik.

Europljani trebaju vrlo pozorno pratiti ekonomske rezultate TPP-a kako se usporavaju pregovori oko Partnerstva za transatlantsku trgovinu i ulaganje (TTIP). Europa je zaglavljena između inicijative Kineskog puta svile i TPP-a i zadnja prilika da izbjegne ekonomsku stagnaciju je implementacija vlastite strategije međunarodnog razvoja, zaključuju iz danske investicijske banke.