Spora moda ili ‘slow fashion’ nova je mala crna haljina – trebali bismo željeti biti viđeni u viđenome. Takva se modna pravila ipak polako prihvaćaju
Ako ništa drugo, iz pandemije i posljedica koje je ona ostavila ljudi bi mogli ponešto naučiti. Na popisu novih znanja prvo je ono da bi moglo biti održivije i sporije. Što točno ‘održivije i sporije’? Pa, zapravo sve. U jeku rasta interesa za ekologiju i povećavanja svjesnosti koliko su neke industrije, među kojima je i modna, veliki onečišćivači, održivije i sporije mogli bismo kupovati, proizvoditi, mijenjati, a kad smo kod mode – i nositi. Nije novost da je ta industrija, koja, prema Programu Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP-u), vrijedi 2,4 bilijuna dolara, loša za okoliš. Načinom proizvodnje, brzom potrošnjom i promjenom osnovne namjene odjeće postala je odgovorna za stvaranje od dva do osam posto emisija stakleničkih plinova i dvadesetak posto otpadnih voda, zato se u posljednje vrijeme počelo raditi na konceptu održive mode u koji se uklapa i slow fashion, odnosno spora moda.
Recikliranje u ‘dress codeu’
Spora i održiva moda dva su vrlo slična i povezana pojma pa ih Goodonyou.eco, platforma specijalizirana za rangiranje modnih brendova prema etičnosti, čak naziva sestrinskim pokretima. Glavna je razlika između njih u tome što se spora fokusira na smanjivanje potrošnje i proizvodnje odjeće.
Prije gotovo dvije godine, kad se još održavalo mnogo svjetskih manifestacija, organizatori dodjele prestižne glumačke nagrade ‘BAFTA’ poslali su poruku modnoj industriji nametanjem neobična dress codea – ‘recikliranja’. Naime, očekivalo se da zvijezde iz svojih ormara izvuku odjeću u kojoj su već bile viđene. U posljednja dva tjedna sličnu poruku šalju i kćeri Angeline Jolie reciklirajući njezine haljine, a čak su i članice kraljevskih obitelji, poput Kate Middleton ili španjolske kraljice Letizije, poznate po recikliranju svojih odjevnih komada, što prije nije bilo uobičajeno. Sve to obični građani u većini slučajeva prate s oduševljenjem i odobravanjem. Ali istodobno, kad se ideja recikliranja već nošene i viđene odjeće želi primijeniti u stvarnosti običnog čovjeka, stvari su drukčije: nitko ne izlazi van dva puta u istome i fotografije na društvenim mrežama objavljuju se tako da se pritom pomno pazi na to da odjevni komadi uvijek budu drukčiji. Iako svijest o održivosti raste i spora moda sve se više spominje kao bitan koncept, u praksi i dalje nedovoljno običnih ljudi, posebno mladih, prihvaća tu ideju.
Kvaliteta, ne kvantiteta
Spora moda trend je koji se pokušava promicati, ali nije dovoljno što je dio visoke mode, treba je dovesti na ulice.
– Prije svega, ljude treba educirati što znači termin kojim se svjetski brendovi u posljednje vrijeme razbacuju. Važno je shvatiti da svi mi koji živimo na ovom planetu moramo preuzeti odgovornost za svoje akcije, pa tako i cijela modna industrija, koja je, to je činjenica, jedan od većih onečišćivača. Održiva moda nije i ne smije biti trend, već način razmišljanja i nova paradigma modnih brendova – objasnio je Vinko Filipić, ekoentuzijast, osnivač Green.hr-a i koncepta Fashion.hr-a, koji je godinama bio u doticaju s modnom industrijom.
Ona svima poznata koja kaže ‘kvaliteta, a ne kvantiteta’ možda je najjednostavnije objašnjenje termina slow fashion. Spora moda, kako navodi Slowfashion.global, vodi se sljedećim načelima: uspori, radi kvalitetnije i budi pošten. Taj termin obuhvaća svijest i pristup modi koji uzima u obzir procese i resurse potrebne za izradu odjeće i zauzima se za kupnju one kvalitetnije, koja jest skuplja, ali dulje traje.
Pitanje trajanja
Upravo je trajanje ključ, ali i problem tog koncepta jer se kosi s globalno prihvaćenim konzumerizmom. Trajanje i dalje nije mantra današnjeg društva, ili barem ne njegove većine, posebno mladih, koji njeguju nove vrijednosti i odjećom se koriste kao oblikom predstavljanja.
– Treba shvatiti da vlastiti ormar moramo cijeniti i opreznije puniti, a ne kupovati vođeni isključivo konzumerizmom koji potiče kupnju odjeće svaki mjesec ili za svaku priliku – smatra Filipić.
Iako svijest o ekologiji općenito raste, mladi se, najviše pod utjecajem društvenih mreža i jeftine internetske trgovine, bolje uklapaju u koncept brze mode. Nitko ne želi biti viđen u već viđenome pa, kako objašnjava The Guardian, mladi kupuju češće i jeftinije, a spora i skuplja moda većinom ostaje rezervirana za poznate. Istraživanje koje je 2020. proveo Vogue pokazalo je da 50 posto ispitanih kupuje odjeću brendova brze mode. Osim toga, 64 posto tinejdžera kod kuće ima odjevne komade koje nikada nije nosilo, navodi The Guardian.
Tako poslovni model koji se temelji na lansiranju novih kolekcija svaka tri tjedna istražuje granice očekivanja kupaca koji, barem kad su u pitanju mladi ljudi, za svaku situaciju žele imati novu, jeftinu i manje kvalitetnu odjeću.
Sve sporo u Hrvatskoj
Čini se, ipak, da bi posljedice pandemije i problemi s opskrbom mogli naučiti mlade da kupuju rjeđe. Ograničenja u opskrbi, spore isporuke proizvoda i visoki troškovi transporta mogli bi usporiti industriju brze mode. Prije nekoliko tjedana Reuters je izvijestio da je popularni britanski online shop ASOS usporio proizvodnju, a opada i proizvodnja mnogih drugih modnih brendova koji su bili orijentirani na brzo lansiranje modela, i to zbog teške nabave materijala, ali i isporuke. Istodobno u Hrvatskoj gotovo da nema poznatog dizajnera koji nije primjer spore mode. Proizvodi su skuplji, ali kvalitetniji su i proizvedeni u malim serijama.
– Većina hrvatskih dizajnera stvara održivu modu već desetljećima, i to nesvjesno, jer je ne može industrijski proizvoditi, zbog čega se i ne mogu kategorizirati kao brendovi koji hiperproduciraju odjeću. Oni ne izbacuju od šest do osam kolekcija godišnje kao što to vani rade modne kuće. Kad ste mali, onda ste uglavnom i održivi – objasnio je Filipić.
Visoko i ulično
Osim očitih poznatijih domaćih brendova, sve je više-manje poznatih dizajnera koji stvaraju sporu modu, i to na kreativan način. Vrijedi spomenuti neke, poput brendova Fasada, Candybalism, Seadro, Humana Nova, Booth by Marija Rooth ili već poznatijeg brenda tenisica Miret. Stranih je brendova, dakako, više, a istaknuti su Gaâla, Navygrey, Bogdar, Opnes, Stefania Vaidani i drugi.
– Na globalnoj razini izvanredan je primjer američka dizajnerica Gabriela Hearst koja je preuzela francusku kuću Chloé i čini sve što je u njezinoj moći da koncept održive mode i modne odgovornosti predstavi u svijetu zatvorene pariške mode. Ona je glavna, ali treba spomenuti i Stellu McCartney kao pionirku takve filozofije – dodao je Filipić.
Vrijedi spomenuti i da se dosta poznatih uličnih brendova pokušava uklopiti u priču s povremenim ‘održivim’ kolekcijama, navodi Elle, no skupi brendovi i dalje su u tome mnogo dosljedniji.
Nove vrijednosti
Zato ostaje pitanje jesu li prosječni ljudi spremni kupovati ono što stvara spora moda. Ipak, i za modno tržište vrijedi odnos između ponude i potražnje. Ako spora moda ostaje zanimljiva samo bogatijima, brza će uvijek prisutnija. No kad koncept slow fashiona postane prihvatljiv većini, pogotovo svjetonazorski, kompanije će se prilagoditi.
– Mnogi brendovi morat će afirmirati potpuno nove vrijednosti budu li htjeli opstati – istaknuo je Filipić.
U tom slučaju trebat će više reklamirati sporu modu na raznim platformama i manifestacijama. Ljudima je potreban povod. Ključ je i dalje pokazati da je bolje imati manje, a kvalitetnije, bez obzira na to odjenuli to jednom ili deset puta. Inače će taj koncept ostati dio visoke mode, a ulice će ostati rezultat potrebe imanja nečega novog. Svejedno, Filipić vjeruje da je realno da se u većini ormara običnih ljudi u budućnosti pronađu održivi komadi.
– Odjeća ima emotivnu vrijednost za svoje vlasnike. Naravno, ne svaki komad i ne cijeli ormar, ali vežemo se uz odjeću kao što se vežemo uz predmete; dio je to ljudske prirode. No principi održive mode izvrstan su putokaz kako izgraditi vlastiti stil – objasnio je Filipić.
Pa možda bi za uvođenje spore mode u svakodnevni stil bilo dovoljno pokrenuti novi trend i reći: ‘Ajmo biti viđeni u već viđenome!’ Trendseterice bi se zasigurno snašle, industrija prilagodila, a ekologija bila zahvalna.