Piše: Sanja Brkić
U travnju prošle godine, dakle prije samo 10 mjeseci pisala sam članak o tome žive li lideri vrijednosti koje proklamiraju. U članku sam među ostalim napisala: 'Lideri se trebaju ponašati kao da ćemo živjeti 100 godina u miru, a pripremati se kao da će rat početi sutra'. Ni sanjala nisam da ćemo taj scenarij sada proživljavati. Da će 'sutra' zaista doći, da je sutra zapravo danas/jučer i da nećemo 100 godina živjeti u miru.
Otišli smo na spavanje u Europi bez rata. Probudili se u sasvim drugom okruženju, rat je već bjesnio u Europi, ne tako daleko od nas. U samo 24 sata puno toga se promijenilo.
Mogla bi to opisati riječima: What a difference a day (a leader) makes! 24 little hours!
Promatrajući sve to, slama mi se srce. Ali gledam to i kroz neke druge naočale: pomno promatram lidere. Ovaj osvrt sam napisala isključivo iz tog rakursa: liderskog, te moji komentari nisu geopolitičke prirode. Također napominjem da pod riječju 'lider' obuhvaćam i žensko i muško liderstvo, podjednako.
Gledam konkretne primjere iz sata u sat. Uzmimo primjer Njemačke. Zašto je Njemačka, među zadnjim zemljama prihvatila izbacivanje Rusije iz swift transakcijskog sistema? Što se promijenilo u odnosu na vrijeme kad je Njemačka bila nepokolebljivi lider u izbjegličkoj krizi, a zatim i u pandemiji? Da li su se promijenile brojke, veličina značaj, utjecaj Njemačke? Ne. Promijenio se samo jedan faktor. Lider. Za liderstvo u ovakvim vremenima treba hrabrost, odlučnost, nepokolebljivost i brzo donošenje odluka. Pod vodstvom Angele Merkel Njemačka je bila prva i krčila put ostalima uglavnom donoseći vrlo teške odluke. Često napadana zbog istih, ali nepokolebljivo braneći svoje stavove. Interno i eksterno. Ovim primjerom swifta Njemačka je stala na začelje kolone. Njihov lider ne ulijeva povjerenje niti inspirira. Njemačka je od lidera postala follower, sljedbenik.
Najvažniji sastojak svake uspješno rukovođene organizacije bilo koje vrste je lider. Liderstvo je vrlo osobno. Organizacije svih tipova imaju svoja pravila . I ne mijenjaju se drastično preko noći. Ali mogu se vrlo razlikovati pod utjecajem jednog čovjeka. Npr. USA pod Bidenom je jako različit od USA pod Trumpom. A pričamo o istoj zemlji. Taj broj 1 je onaj koji unosi svoju osobnost u način upravljanja sustavom, kompanijom, državom. Načinom na koji se prezentira i osvaja povjerenje svojih timova. U karijeri i životu sam srela tisuće managera. Lidere, one za koje bi pošla u rat (i stvarno i figurativno) teško mogu nabrojiti na prste jedne ruke.
Liderstvo i njegova pravila su više manje ista, neovisno pričamo li o poslovnom, sportskom, političkom ili vojnom vodstvu. Umijeće ratovanja vrlo često se analiziralo u kontekstu poslovnog vodstva. Koji su to principi koji povezuju poslovno, političko i vojno vodstvo? Zapravo postoje velike osnovne sličnosti: svi oni imaju cilj, definiraju strategiju kako postići taj cilj, formiraju timove koje treniraju i pripremaju za 'bitku', dediciraju se resursi, planira logistika. Svima je zajedničko to da žele pobijediti. Važna razlika u tome je da u ratu nema onih koji će zauzeti drugo mjesto ili treće mjesto. Samo je jedan pobjednik. U ratu za razliku od ostalih segmenata, gubici su najteži. Ne broje se brojem glasova birača, bodova na ljestvici ili ostvarene dobiti. Broje se ljudskim životima. Uništenim djetinjstvima.
Liderstvo po definiciji bi trebalo biti utemeljeno na osobnim vrijednostima koje su u potpunosti usklađene s vrijednostima: kompanije, političke stranke ili vojske. To bi liderstvo trebalo biti autentično, opravdano i etično. Davati svrhu, pravac djelovanja i motivaciju. Pravi lider vrijednosti živi 'non stop'. On/ona je pravi uzor i primjer svojim sljedbenicima. Da bi netko bio lider, mora imati sljedbenike. Uspješan i djelotvoran lider stvarat će upravo takve sljedbenike. Okruženje koje kreiraju mora biti poticajno da bi njihovi sljedbenici u potpunosti doprinosili uspjehu cijelog tima. Efikasnim, inteligentnim, agilnim i etičkim pristupom. Sljedbenik mora podržavati lidera, te učiniti sve u svojoj moći da timski cilj uspije, uz pridržavanje organizacijskih vrijednosti i standarda. Ali i lideri su sljedbenici. Najuspješniji će biti oni koji neprimjetno, ovisno o trenutku mijenjaju uloge. Kada mogu slušati svoj tim I prihvaćati njihove sugestije.
Temeljne vrijednosti lidera i organizacija nikada nisu tako ranjive, fragilne, a krucijalne za uspjeh nego baš u krizi. 'Na muci se poznaju junaci'.
Lider donosi teške odluke i preuzima potpunu odgovornost za njih, dok uspjehe bez oklijevanja pripisuje timu. Lider treba definirati svrhu, ono zašto to radimo? Kako za skupinu, tako i za pojedinca. Tu svrhu mora prožeti emocijom. (Npr. Svrha nam je obrana zemlje. Jer je to naša domovina). Etički utemeljene svrhe koje nam zadaju ciljeve koji su za opće dobro, veće od samo nas, ujedinjuju timove, čine ih jačim. Snažan su motivator. Lideri trebaju biti inspirativni, te odlični komunikatori: transparentni i konzistentni. Komunikacija je ključna i mora se odvijati kontinuirano na svim nivoima. Interno i eksterno, top down, horizontalno i vertikalno. U vremenima krize, kada vlada kaos i neizvjesnost, komunikacija od strane lidera ima zaista presudnu ulogu. Mora umiriti ljude, povratiti im povjerenje i dati nadu. Uvijek govoriti istinu. Komunicirati na način koji će svi razumjeti. Ali komunikacija je uvijek dvostrana. Ona podrazumijeva da lider mora imati sposobnost aktivnog slušanja i osluškivanja kako organizacija i pojedinci dišu. Koja je povratna informacija.
Vremena krize imaju dodatna pravila. Često je važnije donijeti odluku brzo, nego na temelju 100 posto informacija, tako je u krizi bolje imati previše komunikacije, nego tišinu. Jer ništa ne odzvanja tako glasno kao tišina.
Jedan od osnovnih zadataka lidera je osnažiti svoje timove, dati im priliku kad je to moguće da učestvuju u donošenju odluka i doprinesu na svoj način. Baš zato da bi se osjetili važnim dijelom nečeg većeg od sebe, a ne samo izvršiteljem. Planiranje je svakako vrlo važna stepenica, ali današnji svijet zahtijeva veliku dozu fleksibilnosti i brze prilagodbe. Sve se odvija brzo. Npr. samo oni koji su se brzo prilagodili novim uvjetima pandemije su preživjeli. Pretvorili negativno u pozitivno. Poraz u pobjedu. I u ratu je slično: nemoguće je predvidjeti baš svaki situaciju.
Jedna od najvećih odgovornosti lidera je donošenje odluka. Donošenje odluka je suštinski sagledavanje šire slike, razumijevanje što treba biti napravljeno, procjena opcija koje su nam na raspolaganju, te donošenje i komuniciranje odluke koja solucija je odabrana. Najgore je ne donijeti odluku. Vrlo često timing igra krucijalnu odluku. U kriznim vremenima odluke se trebaju donositi brzo, pa eventualno korigirati u hodu. To je češće manja šteta od nedonošenja odluke.
Ponekad će izazov kod odnošenja odluka, a pod pritiskom vremena, biti quick fix. Laka rješenja. Tomu se treba znati oduprijeti jer laka rješenja nisu najčešće ispravna. Cijelo vrijeme lider ne smije gubiti iz vida 'Činiti pravu stvar'. One vrijednosti koje su temelj svega. Živjeti vrijednosti znači svakodnevno donositi odluke između krivog i ispravnog, dobra i zla. Tu se ne smiju pojaviti pukotine. Ne možemo jedan dan biti ispravni, a drugi dan zažmiriti. To podrazumijeva da one koji u organizaciji na bilo koji način odstupaju od toga, moramo odlučno sankcionirati, bez obzira na hijerarhiju i važnost te osobe za organizaciju. Pokazati primjerom što je prihvatljivo, a što ne.
Lideri u konačnici moraju živjeti sa svojim odlukama, koje imaju posljedice. U ratu naravno one najteže: mogući gubitak ljudskih života. Ali ako se odluke donese na temelju vrijednosti, s osjećajem da se radi ispravna stvar uz analiziranje svih raspoloživih informacija u tom trenutku, onda je lider na pravom putu da u odluci ne pogriješi i da sa svojom odlukom kasnije može živjeti.
Nema univerzalne formule za uspjeh. Lider ne mora znati sve. Niti postoji lider koji nikada nije pogriješio. Ne treba se bojati krivih odluka. Treba ih samo priznati i i prihvatiti kao platformu za učenje, kako za lidera, tako i za organizaciju i pojedince. Lider mora biti inspirativan, empatičan, pokazati ljudskost, ranjivost. U našoj se kulturi ranjivost često smatra slabošću, pogotovo kod muških lidera. Suprotno uvriježenom mišljenju, pokazivanje ranjivosti je snaga, a ne slabost. Ali se ta ranjivost mora poduprijeti samopouzdanjem, da ćemo iz te situacije nešto naučiti i izaći kao bolji čovjek, bolji lider. U krizama vaši će timovi tražiti konstantne potvrde, u trenutcima nedoumice gledati u lidera. Bit će im važno da znaju i osjećaju da on/ona zna što radi, da sve konce drži u rukama, da je pozitivan i optimističan, ali ne arogantan. Najgori način rukovođenja je kroz kreiranje straha i nesigurnosti ,iz pozicije moći. Lider, da bi izvukao najbolje iz ljudi mora biti inspiracija. Iz teorija o leadershipu, ali i ogromnog osobnog iskustava mogu priznati da je jedino što mene osobno može još motivirati je inspirativni lider. Ako to ne postoji, neovisno o tome radi li se o poslu ili radu u volonterskim organizacijama, moje srce nije na pravom mjestu i teško me je pokrenuti. I suprotno, kada imam inspirativnog lidera, nema toga što ne mogu postići.
Vrijednosti koje zastupamo trebaju biti jasno iskomunicirane, ali još više demonstrirane u praksi. Ne možemo tražiti od drugih nešto što sami ne poštujemo. Što sami nismo spremni napraviti. Osobno sam nedavno bila dijelom jedne priče gdje je lider organizacije jako pogriješio. Način na koji je to ispravio, svojim javnim priznanjem pogreške, iskrenim i potpunim preuzimanjem odgovornosti, učenjem za sebe i cijelu organizaciju, a što sam sve proučavala u detalje, svrstalo mi ga je među 5 lidera za koje bi mogla 'poginuti'.Takvog lidera želimo da nas vodi u teškim vremenima.
U vremenima krize jedan od izazova je preveliki fokus na sadašnjost, tvz. tunnel vision. Stoga lideri trebaju uzeti vrijeme da se izmaknu, sagledaju situaciju iz ptičje perspektive, da zadrže 'pogled na lopti' za budućnost. Helikopterski pogled. U suprotnom, organizacija riskira pretvaranje u reaktivnu organizaciju koja će gasiti požare, a ne predviđati događanja, imati back up planove i agilnu, fleksibilnu organizaciju. Svjedoci smo svakodnevno svakakvih iznenadnih izazova za sve nas, a kamoli za lidere čija odgovornost u situacijama poput pandemije ili rata uključuje i odgovornost za živote svojih zaposlenika i njihovih obitelji, imovinu kompanija, poslovanje.
U vremenima krize lideri su izloženi ogromnom stresu, te je potrebna fantastična mentalna i fizička snaga i izdržljivost. Sve oči su uprte u lidera, stoga on/ona mora biti primjer. Ne postoji bolji, ispravniji način vodstva od vođenja vlastitim primjerom. Ako uzmemo primjer rata u Ukrajini mislite li da će stanovnici Ukrajine pamtiti predsjednika Zelenskog po govorima koje je držao u odijelu, kao Predsjednik. Ili će na spomen njegova imena uvijek iskočiti slika u pancirki, s oružjem na liniji fronta? Kojeg od njih dvojice su spremniji slijediti?
U svom inauguracijskom govoru 2019. Zelensky je rekao: 'Ne želim svoje slike na zidu vaših ureda. Predsjednik nije idol, nije ikona kojoj se klanjate. Umjesto mene objesite slike svoje djece, te svaki put pogledajte tu sliku prije nego donesete važnu odluku'. Riječi pravog lidera. Koji to nije samo rekao, već na žalost sad ima priliku i dokazati.
Ono što je važno ne zaboraviti: biti lider nije priča o lideru. To je uloga kojom služite drugima. Ako dobro služite svojim ljudima i zajednici, oni će vam to višestruko uzvratiti. Zajedništvom ćete prebroditi sve krize i iz njih izaći jači nego ikad. Ali krize zahtijevaju vodstvo, na svim nivoima, cijelo vrijeme. Dakle, preuzmite svoju ulogu i budite pravi lider, te osnažite ostale da budu lideri .
Svi smo mi i lideri i sljedbenici. Na manjoj ili višoj skali. U svojim obiteljima, svojoj djeci, u svojim radnim sredinama, sportskim kolektivima, javnosti. Moramo igrati obje uloge, zavisno od okolnosti. Ali glavni i osnovni motiv naših odluka mora biti da ostavimo svijet boljim nego što je bio. Da ostavimo traga u životima onih koje srećemo, na pozitivan način.
Svjetski lideri nisu spriječili početak rata. Zato se moraju boriti, skupa sa svima nama, svim sredstvima, da ga što prije završimo.
Roosevelt je jednom izjavio: 'Više od završetka rata, želim završetak početaka svih ratova'.
Rusija je velika zemlja, teritorijem najveća zemlja svijeta. Zemlja impresivne povijesti, kulture. Domovina Dostojevskog, Puškina, Jesenjina, Čehova, Stravinskog, Rahmanjinova, Kandinskog i mnogih drugih koji su obilježili moje, a vjerujem i mnoge vaše živote. Rusija je zemlja u kojoj živi puno dobrih ljudi, znanih i neznanih. Zemlja u kojoj smo postigli najveći hrvatski sportski uspjeh u povijesti i postali viceprvak svijeta u nogometu.
Ali u Rusiji postoji i jedna mala, umjetno kreirana državica. Liliputin. Mala državica malih ljudi. Onih koji su okupljeni oko 'lidera' koji nema nikakve istinske vrijednosti koje čine velikog lidera. On vlada silom i strahom, za vlastite interese, te interese šačice podanika. Povijest ga neće pamtiti ni po čemu pozitivnom. U Liliputinu, baš kao u bajci, žive mali ljudi, po svim ljudskim i liderskim parametrima.
Pravi lideri ovog svijeta ne smiju dozvoliti da ih pobjedi čovjek nedostojan da se naziv lider vezuje uz njegovo ime, te time blati dostojanstvo i uloga pravih lidera, a njihova moć svede na prazne riječi.
Na ne-moć.