Piše: Robert Jurišić, S-GRAIN BI
Kako bi opisali trenutnu situaciju na tržištu burzovnih roba, možemo metaforički reći da one sjede na pet vulkana – inflacija, geopolitičke tenzije, logistika, energetska kriza i umjetna gnojiva. Erupcija bilo kojeg od tih vulkana imala bi ozbiljne i dalekosežne posljedice kako na tržište, tako i na svjetsko gospodarstvo.
Inflacija više nije nešto o čemu se govori kao o potencijalnoj opasnosti, inflacija je stvarnost i događa se u cijelom svijetu. Ona je u SAD-u na najvišoj razini u zadnjih 40 godina, sedam posto. Tržište očekuje da će FED podići kamatu na 0,25 posto u ožujku, a da će ukupna kamata na kraju godine iznositi 1,05 posto. Osim toga, tržište procjenjuje da će FED povećavati kamate ukupno 6 do 8 puta do kraja 2023. U EU je inflacija pet posto. Službeno. Procjene su da će inflacija u EU u prvom kvartalu 2022. biti 4,1 posto i 3,7 posto u drugom kvartalu. ECB izrazila je spremnost da prilagodi svoju monetarnu politiku brže nego što je planirano ako inflacija ostane veća od očekivane.
Nafta raste
Cijene nafte rastu već pet tjedana zaredom, te se očekuje da će Brent testirati granicu od 90 $/bbl (u srijedu je cijena nafte dosegla razinu od 89,05 $/bu, najvišu u zadnjih 7 godina). Eksplozija prošlog tjedna u Iraku na cijevovodu kojim se isporučuje nafta prema Turskoj, te strah oko geopolitičke situacije u Rusiji te Arapskim Emiratima samo su povećali zabrinutost tržišta oko ionako već limitirane ponude. Mislim da ne treba posebno analizirati što bi se dogodilo s cijenom nafte ako dođe do eskalacije sukoba i ruske invazije na Ukrajinu. Ali ne samo s naftom već i ostalim robama, posebice plinom i agri robama, makar u kratkom roku. Goldman Sachs očekuje da će cijena nafte do kraja trećeg kvartala doseći razinu od 100 $/bbl uz napomenu da je tržište u iznenađujuće velikom deficitu. Negativne učinke na potražnju uslijed korone, anulirali su supstitucija plina naftom gdje je to moguće, problem u opskrbi naftom, manjak proizovodnje OPEC+ članica te manja proizvodnja u Brazilu i Norveškoj. Očekuje se da će globalna potražnja za naftom rasti u prosjeku za 3,5 mil barela dnevno u 2022. dok će istovremeno ponuda rasti u prosjeku za 2,5 mil barela dnevno.
Inače, u normalnim okolnostima cijenu nafte diktira ponuda i potražnja (planovi proizvodnje OPEC+ zemalja ili potrošnja u vodećim zemljama svijeta poput SAD…) sve do trenutka kada ulogu tržišta preuzmu fondovi i tržište kapitala, koji imaju snagu podići ili spustiti cijenu iznad ili ispod razine koju fizički fundamenti opravdavaju. Što to konkretno znači? Zadnjih 18 mjeseci, bullish trader su kupovali call opcije koje im daju pravo da kupe naftu u određeno vrijeme po određenoj cijeni. Većinu tih opcija kupili su na razanima između 100 i 125 $/bbl, u trenutku kada je nafta bila ispod 60 $/bbl, čak i ispod 40$/bbl. Oni su se zapravo kladili kupujući tada vrlo jeftine ili gotovo bezvrijedne opcije da će cijena u budućnosti rasti.
U vrijeme pandemije, lockdowna i pada potražnje vjerojatnost da će cijena nafte doseći razinu od 100 ili više $/bbl činila se malo izglednom. Neograničeno printanje novaca od strane Fed-a omogućilo je raznim fondovima gotovo pa neograničenu količinu jeftinog kapitala koje su morali u nešto ulagati. Danas, te opcije koje su se kupovale za nekoliko centi vrijede nekoliko dolara (rast od 10 pa do čak 20 puta). Međutim i dalje rijetki prodaju svoje opcije. Umjesto toga su strpljivi i čekaju puno veću priliku za zaradom, a to je daljnji rast cijene nafte kako bi mogli iskoristiti svoje opcije i kupiti naftu ispod tržišne cijene! A to je onda jackpot. Kako će cijene nafte rasti, banke, ali i ostali koje su te opcije prodavali naći će se “s krive strane” trgovine – bit će kratki na rastućem tržištu. Kako bi se zaštitili, morat će kupovati ugovore na burzi, a time će samo dodatno pokrenuti uzlaznu spiralu: cijena nafte raste, banke kupuju ugovore što dodatno potiče rast cijene, što ponovno tjera banke da kupuju i umanjuju svoju izloženost i svoj tržišni rizik. Ovakvi scenariji su mogući i u obrnutom smjeru.
JP Morgan je napravio analizu efekata na gospodarstvo ako cijena nafte dosegne 150 $/bbl. Prema toj analizi, takav šok bi smanjio gospodarski rast za tri četvrtine u prvih 6 mjeseci (s trenutno planiranih 4,1% na samo 0,9%). Globalna inflacija bi se više nego udvostručila, na 7,2 posto (s tri posto procijenjenih danas), a to bi natjeralo centralne banke da zategnu monetarnu politiku još brže nego što trenutno planiraju. Ova analiza nije uzimala u obzir efekte prelijevanja na financijska tržišta, ali možemo predvidjeti da bi bili vrlo veliki.
Pad na agri burzama
Kiše u Južnoj Americi i povezano s time uzimanje profita od strane fondova donijele su kratkoročno olakšanje i pad cijena na agri burzama početkom prošlog tjedna. I premda su kiše i više nego dobrodošle nakon dužeg perioda bez ozbiljnijih padalina, za rane usjeve ukupni žetveni potencijal je zasigurno umanjen. Dodatno, iako su donijele olakšanje, dovoljne količine kiše nisu pale na cijelom području, a svakako nisu dovoljne da bi se podigle razine vodostaja ključnih rijeka te smanjio pritisak na logistiku (uslijed smanjenog vodostaja, utovar roba u brodove je ograničen te se tovari manje roba od nominalnog kapaciteta, što dodatno poskupljuje trošak transporta po jedinici robe). Stoga je inicijalni pad cijene pšenice, soje i kukuruza na burzama doveo do buđenja potražnje (kako na burzama, tako i na fizičkom tržištu), posebice internacionalnih kupaca što je i rezultiralo s nekoliko državnih tendera i kupnja, a što je dovelo na kraju do rasta cijena na burzama te ponovnog zauzimanja pozicija od strane investitora, fondova i špekulanata. Osim potražnje, dodatan poticaj rastu cijena na burzama došao je od straha investitora uslijed povećanja rizika za eskalaciju sukoba između Rusije i Ukrajine.
Cijene sojinog zrna su porasle uslijed rasta globalne potražnje, predvođene potražnjom Kine koja je uvezla 6,09 milijuna tona američke soje u prosincu (vs 3,63 milijuna tona u studenom; odnosno 5,84 milijuna tona u prosincu prošle godine). Pored toga, u prosincu je Kina uvezla i 2,12 milijuna tona soje iz Brazila (vs 1,18 milijuna tona u prosincu prošle godine). Glasine na tržištu o novoj ovotjednoj kineskoj kupnji tri milijuna tona američke soje i kukuruza gurnule su ponovno cijene soje iznad razine 14 $/bu i kukuruza iznad 6 $/bu (CBOT); najviše u zadnjih sedam mjeseci.
Dostupnost i cijena umjetnih dušičnih gnojiva postaje sve veći izazov u Europi kako se približavamo proljeću i sjetvi (SAD, Rusija, Južna Amerika nemaju taj problem za sada). Trenutne cijene gnojiva su nekoliko puta veće od prosječne petogodišnje cijene, ali možda još veći problem predstavlja dostupnost gnojiva. EU ima uvozne carine koje za sada ne planira ukinuti, proizvođači umjetnih gnojiva u Europi su ili značajno smanjili kapacitete ili čak i zatvorili proizvodnju uslijed visokih cijena prirodnog plina, ključne sirovine u proizvodnji gnojiva. Rusija, kao veliki izvoznik gnojiva je limitirala izvoz, a trgovci gnojiva nisu željeli ulaziti u rizik kupovanja tako skupih zaliha, djelomično i zbog nedovoljnog radnog kapitala. Sve to moglo bi dovesti do krize u lancu opskrbe hrane, ne samo u EU već i globalno.
Zaključno sa 16.siječnja, EU je u sezoni 2021/22 izvezla 15,3 milijuna tona pšenice (vs 14,56 milijuna tona sezonu ranije), 4,94 milijuna tona ječma (vs 4,15 milijuna tona sezonu ranije) te je uvezla 8,26 milijuna tona kukuruza (vs 9,58 milijuna tona sezonu ranije). Kina, kao jedan od ključnih globalnih kupaca na tržištu agri roba je uvezla 28,35 milijuna tona kukuruza u kalendarskoj 2021. (vs 11,3 milijuna tona u 2020.), te 9,77 milijuna tona pšenica (vs 8,38 milijuna tona u 2020.).
Svinjska kuga
Pomalo ispod radara prošla je informacija da je nakon Njemačke i Poljske i u Italiji zabilježen prvi slučaj afričke svinjske kuge. To je svakako vijest koju treba pratiti jer bi se uveliko moglo negativno odraziti na lokalno tržište žitarica uslijed potencijalnog pada potražnje u slučaju značajnog širenja zaraze po Italiji, ali i pozitivno na cijene svinja gdje su cijene već dugo vremena na niskim razinama. Osim afričke svinjske kuge, u Francuskoj se širi ptičja gripa, te će se minimalno 2,5 milijuna komada peradi morati eutanizirati s ciljem stavljanja zaraze pod kontrolu. U suprotnom bi intenzivnije širenje zaraze moglo dovesti do kratkoročnih poremećaja na tržištu peradi, što bi se na kraju negativno odrazilo na potražnju za žitaricama u Europi.
Cijena čelika na šangajskoj burzi ponovno iznad 4.700 CNY/t, najviše od listopada, a sve uslijed potnecijalnog rasta potražnje u Kini nakon što je tamošnja centralna banka neočekivano smanjila kamate na srednjoročne zajmove te dala signale za dodatne mjere kojima bi se trebao potaknuti gospodarski rast. Nedovoljne zalihe, limitirana proizvodnja uslijed redovitog održavanja tvornica u prvom kvartalu, kineska nova godina i ZOI, te rast cijene nikla podržavaju dodatno rast cijene čelika. Posljedično i cijene željezne rude nalaze se na najvišoj razini još od rujna prošle godine. Cijene aluminija su također rasle, iznad granice 3.000 $/t te su najviše u zadnja 4 mjeseca, prvenstveno zbog manjih zaliha i očekivanja velikih deficita uslijed energetske krize u Europi, gdje se smanjuje proizvodnja aluminija. Najveći europski proizvođač aluminija, Dunkerque Industries France planira smanjiti proizvodnju za 15 posto, a drugi najveći proizvođač Alco Corp će zaustaviti proizvodnju na dvije godine u svojoj tvornici u Španjolskoj. Zalihe aluminija u LME odobrenim skladištima su pale za više od 50 posto od sredine ožujka prošle godine do danas.