Moda je rođena: sateliti iz kućne radinosti stižu u orbitu

Posljednjih godina sve popularniji pokret ‘do-it-yourself’ (DIY), odnosno pristup ‘sam svoj majstor’, ušao je u novu, svemirsku fazu.

Sve je više kompanija, mahom američkih, koje će vam već za 8000 dolara, ili 46 tisuća kuna, na kućnu adresu poslati cijeli paket s dijelovima za sastavljanje osobnog satelita. Proizvođači tvrde da se time svemir približio školskim, hobističkim i amaterskim istraživačima i inženjerima.
Naravno, možete se zapitati što biste učinili s vlastitim satelitom, no mogućnosti su doista brojne i zanimljive. Primjerice, mogli biste pratiti migracije sardina, delfina, slonova, lososa, ptica selica ili krda antilopa. Mogli biste u očaju pratiti nemilosrdnu sječu amazonske prašume ili otapanje ledenih masa. S informacijama primljenima od satelita mogli biste pomagati nedovoljno informiranim komunalnim inspektorima i reći im gdje niču nova divlja odlagališta otpada. Satelit vam može slati slike razvoja oblačnih masa, nadolazećeg uragana ili očitanje promjena u Zemljinu magnetskom polju. Možda biste mogli dobiti status proroka. Zamislite, primjerice, da za lijepog i sunčanog dana dobijete poruku iz svemira i odjednom svima u svojoj okolini kažete: ‘Žurim se kući jer je moram temeljito zatvoriti. Moj satelit najavljuje brzodolazeću snažnu oluju’.
Prema najavama poduzetnika koji su za svoje satelitske projekte skupljali novac i po internetskim platformama za kolektivno financiranje (‘crowdfunding’), otprilike tucet satelita iz kućne radinosti bit će 2013. lansiran u svemir, a sve je više tvrtki na tržištu koje nude dijelove za samogradnju. Nesumljivo je da se trend zakotrljao i da više nije nužno biti silno obrazovan i srećom obdaren pripadnik tehnološke elite kako biste ostavili trag u svemirskim prostranstvima. Istina, to je poetski dodatak jer običnim smrtnicima još nisu dostupna prostranstva. Točnije, za majstore koji sami sastavljaju satelite predviđeno je lansiranje samo u niže slojeve orbite, ali zar za početak tu doista treba biti sitničav?
Jedan od pionira svemirskog projekta DIY nekadašnji je NASA-in astronom Sandy Antunes, danas profesor inženjerstva na koledžu Maryland Capitol, koji je svoj satelit TubeSat naručio od kalifornijske tvrtke Interorbital Systems of Mojave. U cijenu od 8000 dolara uključen je i transport satelita do orbite brodom u Interorbitalovu vlasništvu. Čim se satelit nađe u orbiti, Antunes ga namjerava rabiti za umjetnički projekt ‘Calliope’.
- O svemiru razmišljamo kao o sterilnoj sredini, ali riječ je o aktivnom okružju. Oko mog TubeSata, kada bude u svemiru, sve će pulsirati od elektromagnetske energije, slučajnih Sunčevih pojava, promjena temperature... a satelit će snimati sve te fluktuacije koje poslije namjeravam pretvoriti u zvuk, odnosno doslovce glazbu sfere - navodi Sandy Antunes.
S druge pak strane programer aplikacija iz San Francisca - tvrtka Tima DeBenedictisa, čiji softver uključuje SkySafari koji astronomima pomaže da pronalaze stvari na nebu, napravio je prilagodbe za satelitski set CubeSat. Njega pak izrađuje tvrtka Pumpkin Inc., koja je već prodala više od 300 setova. Osnivača tvrtke Pumpkin Inc. Andrewa Kalmana časopis Forbes već je usporedio s Henryjem Fordom, dodajući da je time svemirska industrija stigla najbliže do domova i garaža običnih Zemljana, baš kao što je Fordova industrijska proizvodnja automobil učinila dostupnim većini puka.
Istina, neveliki set CubeSat stoji 10.000 dolara, a DeBenedictisova modifikacija SkyCube zasad 96.000 dolara, no novac pristiže od sponzora financiranjm web-stranice Kickstarter. Naime, SkyCube u orbiti će činiti tri stvari: emitirati poruke sponzora (120 bajta svaki), snimati fotografije Zemlje i slati sponzorskim mobitelima te će razvijati trometarski balon od ‘mylara’, odnosno specijalne folije koja reflektira više od 95 posto svjetlosti. Balon je, naime, u ispuhanom stanju raspoređen unutar tijela satelita, a napuhan pak zrcalit će svjetlost kako bi bio vidljiviji.
- Zahvaljujući ‘mylaru’, satelit ćete sa Zemlje, posebice u sumrak, moći vidjeti golim okom. Najbolje je što ćete svima oko sebe noći reći: ‘Ja sam gore stavio nešto svoje’ - tvrdi DeBenedictis.
No prvi sateliti iz kućne radinosti morali su čekati kako bi ih rakete velike nosivosti prevezle u svemir. SkyCube u svemir će ići već 2013., i to na raketama u vlasništvu tvrtke Space X koja se bavi komercijalnim svemirskim letovima. Istina, DeBenedictis sumnja da je primarna nakana tih raketa špijunska, a hobistička tek sekundarna, no zar je itko mislio da uz već postojeće satelite sve naprednije tehnologije nadziranja svih i svega, uza sve veću apatičnu tolerantnost Zemljana na tu činjenicu, čak i hobistički satelit neće biti iskorišten za, u najboljem slučaju, voajerizam? Ali kako bilo, DeBenedictis je već ostavio polog od 50.000 dolara po letu, koji će ga na kraju stajati 125.000 dolara.
Zac Manchester, apsolvent avioraketnog inženjerstva sa Sveučilišta Cornell, dodaje pak kako postoji još načina da se svojim satelitom vinete u orbitu. Misli na NASA-in program ElaNA koji nudi ‘dizalo’ za sveučilišne rakete iz kućne radinosti. Taj strastveni student svoj je projekt nazvao ‘KickSat’, kojim želi poslati 1000 sitnih satelita nazvanih Spirits (‘duhovi’) u orbitu, i to odjednom. Svaki ‘duh’, naime, nije veći od dvije poštanske marke.
- Sto ‘duhova’ može stati unutar CubeSata. Stoga ako slanje CubeSata u orbitu stoji 100.000 dolara, onda je to samo 1000 dolara po ‘duhu’ - izračunao je Manchester.
Napokon tu cijenu mogu si priuštiti i obični hobisti, dodaje. Tvrdi da taj novac uz malo odricanja i puno želje može uštedjeti i neki razred ili školska grupa, pa bi tako sateliti mogli biti dostupni potpuno novoj i znatiželjnoj publici.
Svaki ‘duh’ ima svoju solarnu ćeliju, radioprijamnik, senzore i računalnu memoriju. Svaki će od ‘duhova’ moći odašiljati kratke poruke - primjerice inicijale svog vlasnika. U budućnosti, uvjeren je Manchester, ‘duhovi’ bi mogli biti opremljeni i senzorskim kamerama.
Ipak, nemojte već odlutati svemirskim prostranstvima jer biste se mogli naglo prizemljiti. Većina satelita kućne radinosti nakon dva tjedna zbog inercije pada natrag u Zemljinu atmosferu. Ondje će zbog brzine biti potpuno spržen i stoga ne postoji strah da će dijelovi ili krhotine nekomu pasti na glavu ili da će sateliti DIY prouzročiti onečišćenja. Mali hobistički sateliti ne samo da su slatka i zabavna igračka nego, očito, i čista, barem od krhotina.