Ako svijet danas troši primarnu energiju u količini od oko 11,5 milijardi tona ekvivalentne nafte na godinu, a do 2035. godine potreba za energijom porast će na oko 18 milijardi tona ekvivalentne nafte, pitanje je, kaže akademik Mirko Zelić, predsjednik Znanstvenog vijeća za naftu i plin pri Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti (HAZU), iz kojih izvora bi bila sva ta energija.
– Pitanje je mogu li uopće obnovljivi izvori do tih godina postići udio makar i 30 posto u energetskim potrebama svijeta. Prema procjenama ozbiljnih stručnjaka, fosilni će energenti imati važnu ulogu u ovom stoljeću. A s obzirom na to da je sada cijena nafte vrlo niska, reducirane su i investicije u koncesije za istraživanja ugljikovodika, što će rezultirati energetskom krizom. Kamo sreće kad bismo mogli obnovljivim izborima zadovoljiti svoje energetske potrebe, ali to je sada nemoguće, a ono što možemo u danim okolnostima traženje je sinteze između fosilnih i obnovljivih energenata. Fuzijska bi nas energija mogla spasiti, ali dok stigne u komercijalnu uporabu, svijet mora osigurati u prijelaznom razdoblju dovoljne zalihe fosilnih goriva, a opasnost je u tome hoćemo li za to imati sposobnoga kadra ako se nastavi masovno otpuštati u naftnim kompanijama, tko će raditi istraživanja i brinuti se za sigurnost bušotina – pita se akademik Zelić.
Hrvatska je, kaže Zelić, prije proizvodila oko tri milijuna tona nafte i dvije milijarde prostornih metara plina. Tada je bila mala razlika između potrošnje i proizvodnje primarne energije, a danas u Hrvatskoj imamo dvostruko veću potrošnju primarne energije od njezine proizvodnje. Zelić zagovara utiskivanje CO2 u ležišta nafte, čime se čak pospješuje viskoznost nafte i njezin iscrpak. Obnovljivi izvori energije moraju se stoga danas gledati kao dopunski i dobrodošli, ali još ne mogu biti noseći element svjetske energetike.
– U INA-Naftaplinu, bušeći u potrazi za naftom i plinom, nalazili smo i slojeve pitke i geotermalne vode. Prema sadašnjim saznanjima imamo 24 geotermalna polja u Hrvatskoj. Od toga je u osam ili devet polja temperatura vode viša od 100°C, što je povoljno i za kogeneraciju, i pitanje je kako kapitalizirati geotermalnu energiju. U Dinaridima geotermalni gradijent kreće se od 0,015 do 0,025°C po metru dubine, prosječni europski geotermalni gradijent iznosi oko 0,03°C/m, a Panonski bazen ima najviši geotermalni gradijent od 0,049°C/m. Konkretno, INA-Naftaplinovim istražnim bušenjima pronađena su ležišta energetski najpotentnije geotermalne vode u Velikoj Cigleni kod Bjelovara s temperaturom od 175°C, Lunjkovec-Kutnjak ima oko 140°C, Ferdinandovac kod Koprivnice ima oko 125°C, Babina Greda i Rečica kod Karlovca imaju također bušotine s oko 120°C. Ja sam u ime HAZU-a bio član Savjeta vlade RH za Hrvate izvan Hrvatske, i kad sam im kazao da dolaze Turci, Talijani, Norvežani, Irci i kupuju koncesije na naša geotermalna polja, naša je bogata dijaspora bila u čudu i rekla: ‘Pa dobro, zašto nama nitko ne nudi te koncesije da uložimo u iskorištenje te geotermalne energije u Hrvatskoj?‘. Dobri su kad trebaju dati svoje glasove na izborima, a zaobilazi ih se kad je u pitanju prilika za biznis i ulaganje – kaže Zelić.
Primjer ‘grijeha propustom‘ je lokacija Blato na rubu Zagreba, gdje je geotermalno polje s vodom temperature 82°C na kojem je i proizvodna bušotina duboka 1374 metra, a utisna je dubine 1134 metra. Svojedobno je pokrenut projekt, osnovana i tvrtka, pokušali smo, kaže Zelić, motivirati i gradonačelnika Milana Bandića, ali stvar je pukla na političkom planu kad su se razišli interesi dionika tog projekta. Šteta, jer je bogomdano da na pragu milijunskoga grada imaš takav potencijal geotermalne energije i vode. Sjeća se kako je Bandić tada zaneseno govorio da će u Blatu napraviti najveći vodeni park u Europi. Govorio je: ‘Napravit ćemo most, pružit ćemo tramvajsku prugu, nek se naš narod kupa i rekreira‘...
Geotermalni potencijal u Blatu dovoljno je izdašan, tvrdi akademik Zelić, za isplativost gradnje rekreacijsko-balneološkoga kompleksa, a kako razumna upotreba geotermalne vode podrazumijeva njezino kaskadno korištenje, to znači i mogućnost grijanja plastenika za uzgoj cvijeća i povrća, a na kraju kad se temperatura te vode snizi, jednostavno ju je povratnom bušotinom vratiti natrag u podzemlje na dogrijavanje. Tek za usporedbu, Budimpešta ima čak 10 toplica i termalnih lječilišta, od kojih su većina u funkciji više od 100 godina.
Prema podacima Energetskog instituta ‘Hrvoje Požar‘, ukupni geotermalni potencijal dosad istraženih geotermalnih ležišta u Hrvatskoj iznosi 45,8 MW električnih i 812 MW toplinskih. Toplinski kapacitet hrvatskih toplica iznosi oko 77 MW, od čega je u ukupno u 16 toplica i za grijanje dvaju objekata u funkciji 37 MW. Kad je riječ o proizvodnji električne energije, gradi se prva geotermalna elektrana, snage 15 MW u Velikoj Cigleni, a 11. travnja u Draškovcu u Međimurju otvoreno je gradilište ‘hibridne‘ geotermalne energane snage 18,1 MW el i 89 MWt, a to bi postrojenje trebalo postati ishodište razvoja lječilišno-rekreacijskoga kompleksa, stakleničke proizvodnje i distribucije grijanja. U medijskoj se tišini turski investitor šulja s idejnim projektom geotermalne energane za Karlovac.
S obzirom na to da su pronalasci tih geotermalnih polja u Hrvatskoj bili uglavnom kolateralni uspjeh nakon neuspješnih bušenja u potrazi za naftom i plinom, Zelić smatra da je nužno ulagati u daljnja istraživanja ugljikovodika, a nađe li se pritom i još koje geotermalno polje, eto i novih investicijskih izazova, ali i za hrvatsku dijasporu, pita li se akademika Mirka Zelića.