Steve Jobs karijeru je započeo kao, najblaže rečenu, diskutabilan lider, ali se s vremenom poboljšao. Prethodna rečenica mogla bi se nazvati jako kratkim sadržajem najnovije biografije izvršnog direktora Applea, Stevea Jobsa, naslova ‘Becoming Steve Jobs‘.
Autori knjige, Brent Schlender i Rick Tetzeli, u knjizi argumentiraju kako je prikaz Jobsa u javnosti nastao na temelju ‘stereotipa koji su kreirani još u 1980-ima‘. Oni tvrde kako se Jobsov pristup upravljanju u međuvremenu znatno izmijenio, čemu su pridonijele promjene na profesionalnom, kao i na privatnom planu (zaljubio se u Laurene Powell Jobs, koja će mu postati žena).
Neki elementi upravljanja su zauvijek ostali prisutni – ljestvice su uvijek bile postavljene nevjerojatno visoko, prema kolegama je bio ozbiljan i često se s njima prepirao – ali knjiga sugerira kako je Jobs tijekom godina postao manje autoritaran, a sve više fleksibilan i empatičan.
Steve Jobs kao očinska figura
U računalnoj kompaniji NeXT, koju je pokrenuo nakon što je napustio Apple, spočitavali su mu mikromenadžment, impulzivan i loš odabir novih zaposlenika i vikanje na kolege. Ipak, neki od tadašnjih zaposlenika kompanije objašnjavaju kako je Jobs pokušavao biti očinska figura, što se poklapa s činjenicom da je u privatnom životu također postao otac.
- Steve je organizirao obiteljske piknike za zaposlenike u Menlo Parku. Sve je bilo puno klaunova, hamburgera i hot dogova, igrala se odbojka i slično. – tvrdi knjiga.
Kada se vratio u Apple morao je smanjiti broj radnika i reorganizirati tvrtku, ali je izrazio žaljenje zbog takvih postupaka, što nije odlika inherentna mlađem Jobsu.
- Radim to zato što mi je to posao. Međutim, kada pogledam ljude koje moram otpustiti, vidim ih kao petogodišnjake. Padne mi na pamet da bih to jednako tako mogao biti ja i razmišljam kako bih u tom slučaju morao obavijestiti svoju obitelj da sam dobio otkaz. Ranije nisam doživljavao takve situacije. – navodno je izjavio Jobs.
Način rada i način života
Oni koji su radili s Jobsom objašnjavaju kako je konstantno komentirao rad zaposlenika, ali ne službenim putem. Jedan od njegovih kolega tvrdi kako je Jobs mrzio formalnosti. Smatrao je kako zaposlenicima cijelo vrijeme komentira obavljeni posao pa nema potrebe za formalnim osvrtima. Isto tako, nije pribjegavao pohvalama – najuspješnije zaposlenike bi nagrađivao tako što bi ih odveo u šetnju.
U ranijim stadijima karijere Jobs je konstantno radio. Međutim, kad se vratio u Apple, pokušao je održati kakav-takav balans između privatnog i poslovnog života. Osim toga, Jobs je i meditirao. Nakon rođenja djece više nije imao vremena za svakodnevne meditacije, ali ga je jednom tjedno u uredu posjećivao budistički redovnik Kobun Chino Otogawa, koji mu je pružao savjete kako da pomiri svoje spiritualne potrebe i poslovne ciljeve.
Nakon prve operacije 2004. godine, Jobsov stil upravljanja se opet promijenio. Žustrije je inzistirao na uvođenju inovacija, ali je imao sve manje vremena i energije da se bavi ostalim segmentima poslovanja, kao što je zapošljavanje ili proizvodnja. Možda je upravo ta nezaustavljiva želja za inovacijama razlog zbog kojeg je Apple nanizao toliko uspjeha u svega sedam godina nakon Jobsove smrti.