Zašto samo rijetke tvrtke primjenjuju monoističko upravljanje

Monoističkim sustavom uglavnom se koriste inozemni osnivači ili većinski dioničari koji su se na takav ustroj navikli u svojoj zemlji te obiteljska dionička, odnosno zatvorena društva. Upravne odbore uvode vodeće osobe iz obitelji ili nekog zatvorenog kruga koje žele voditi poslovanje društva, ali tako da djeluju u neposrednoj operativi, što ne mogu postići u nadzornom odboru

Monoistički ustroj upravljanja tvrtkama, za razliku od dualističkog u kojem su uprava i nadzorni odbor odvojeni, karakterizira zajedničko vođenje poslova i nadzor te funkcionalna odvojenost od operativnog vođenja poslova. Unatoč činjenici da mogućnost uvođenja takvog modela upravljanja u Hrvatskoj postoji od 2008., dosad ga ima, prema podacima Visokoga trgovačkg suda, samo 21 društvo.

Zašto je tako malo tvrtki prihvatilo novi sustav korporativnog upravljanja, u novom broju Lidera pojasnio je Darko Tipurić, profesor na Katedri za organizaciju i menadžment Ekonomskog fakulteta u Zagrebu.

- Prema mojemu mišljenju, to se i pretpostavljalo. Očekivalo se da će se monističkim sustavom uglavnom koristiti inozemni osnivači ili većinski dioničari koji su se na takav ustroj naviknuli u svojoj zemlji te obiteljska dionička, odnosno zatvorena društva u kojima vodeće osobe iz obitelji ili nekoga zatvorenog kruga žele voditi poslovanje društva, ali tako da djeluju u neposrednoj operativi, što ne mogu postići u nadzornom odboru. Tu su i posebne situacije složenih sustava (društva kćeri) u kojima je katkad monistički model dobro rješenje. Takvih društava nije previše i to je razlog malog broja društava s monističkim modelom.

Tipurić dodaje i kako je prednost monističkog modela bolja informiranost (pa i znanje o poduzeću i djelatnosti) članova odbora te stoga lakše i pravodobnije donošenje krucijalnih upravljačkih odluka u odnosu na situaciju prisutnu u nadzornim odborima. Prednost je dualističkog modela pretpostavljena neovisnost nadzornog odbora od uprave, što može pomoći u situaciji kad menadžeri teže ostvarivanju vlastitih interesa nauštrb interesa poduzeća