Prošli tjedan Vlada je imenovala prvu skupinu državnih tajnika koji će provoditi važnu javnu politiku i upravljati strateškim sektorima u svojim ministarstvima. Državni tajnici bit će operativna kralježnica u Plenkovićevoj vladi. Njihov zadatak bit će provoditi ono što su ministri dogovorili u Vladi, ali i mnogo više od toga jer u njihovim je timovima ona skrivena snaga tzv. administrativnoga kapaciteta svakog ministarstva, odnosno ukupne države. U osnovi, u tim ljudima je ključ provedbe - srž realizacije. Oni (zajedno s timovima – drugim državnim službenicima) trebaju biti oni motori koji mogu na vrijeme isporučiti potrebne zakone, podzakonske propise, uredbe, strategije i stvoriti uvjete da Vlada radi učinkovito.
Plenkovićeva tranzicija
Premijer Andrej Plenković i njegov ministarski tim još su u tranziciji. Ta tranzicija trajat će sve dok ne budu provedena sva ključna imenovanja nove administracije, a nje je još poprilično (Orešković nije uspio imenovati velik broj ljudi pa su na mnogim ključnim položajima u državnom aparatu još ljudi imenovani u Milanovićevoj vladi). Najprije su na redu državni tajnici u ministarstvima, ali onda dolazi niz drugih važnih imenovanja za provedbu politike: državne tvrtke, agencije, veleposlanstva itd. U Americi Trumpov tranzicijski tim ima dva mjeseca da se pripremi za ulazak u Bijelu kuću (inauguracija je 20. siječnja). U Hrvatskoj politički je sustav to riješio drukčije. Kod nas se očekuje da pobjednička stranka ili koalicija već ima većinu kadrovskih rješenja (obično predsjednici stranačkih odbora preuzimaju čelne funkcije u vlasti iako vidimo da se u posljednje vrijeme dosta odstupa i od tog načela). Operativno je priličan problem ako ministar u čijem su resoru državne tvrtke nema riješena kadrovska pitanja u njihovim upravama. Za taj posao zadužen je, prema novom ustroju novog Ministarstva državne imovine, ministar Goran Marić.
Državni tajnici bit će operativna kralježnica u Plenkovićevoj vladi. U njima je ona skrivena snaga tzv. administrativnoga kapaciteta svakog ministarstva, odnosno srž provedbe i ključ Vladina učinkovitog rada.
Sektorske politike prioritet
Neka od prvih gorućih pitanja Plenkovićeve administracije koja mora rješavati prema Europskoj komisiji jesu donošenje plana gospodarenja otpadom, novi proračun/mjere prekomjernog deficita, fondovi Europske unije (projekti financirani CEF-om, širokopojasni internet, pametni gradovi), energetska strategija, formiranje tima diplomata za odnose s Bruxellesom itd. To su redom sve sektorske politike, odnosno specifični projekti koje će novi državni tajnici imati odmah na popisu svega što se mora napraviti. Svaki će novi državni tajnik već u prva dva tjedna rada morati otputovati u Bruxelles na radni sastanak ili brifing. Ondje će od birokrata Europske unije dobiti popis prioriteta i zadaća te će nakon povratka u Zagreb hitno sjesti sa svojim ministrom i drugim kolegama da poslože radni program svog resora. Odmah će se snaći samo oni državni tajnici koji su već prije radili u državnoj administraciji, drugima će trebati najmanje od šest do dvanaest mjeseci da pohvataju osnovne procese i mehanizme. Očekuje se i da će premijer kao bivši državi tajnik za poslove EU (taj je sektor preuzela iskusna i stručna Marija Pejčinović Burić) preustrojiti i unaprijediti posao koordinacije EU kao osnovne organizacijske poluge rada s Unijinom administracijom. Dakako, uspije li ova vlada odraditi mandat, dvojac Plenković - Stier bit će na čelu EU za predsjedanja Hrvatske Unijom u prvoj polovini 2020. Prema nekim procjenama upućenijih stručnjaka EU, za pripremu države naše veličine potrebno je od dvije do tri godine ustrojavanja administracije. Pozitivno je što će politika i administracija imati čvrst i jasan zadatak s definiranim rokom do kojega treba reorganizirati poslovanje kako bismo kvalitetno odradili posao kao zemlja predsjedateljica. Još je važnije iskoristiti položaj predsjedatelja za lobiranje za nacionalne interese.
‘Tržnica‘ u Bruxellesu
Općepoznato je da su sjednice Vijeća u Bruxellesu na koje dolaze ministri osobno (doduše, ne uvijek) prava lobistička tržnica na kojoj oni koji govore engleski i znaju politički trgovati na kratkim sastancima i u razmjeni povjerljivih informacija dobivaju važne bodove (često su ti bodovi financijski vrlo lukrativni projekti i poslovi) te donose druge operativne odluke koje se rješavaju u hodu, a važne su za državu članicu ili neku njezinu tvrtku.