Općina Janjina na Pelješcu, Grad Mali Lošinj i Ličko-senjska županija jedinice su lokalne i regionalne uprave i samouprave s najvećim prihodima po stanovniku u 2015. godini, pokazuje istraživanje Instituta za javne financije (IJF), prema kojem na prvim mjestima ljestvici općina i gradova s najvećim prihodima per capita dominiraju one iz Jadranske Hrvatske.
Katarina Ott, Mihaela Bronić i Branko Stanić s IJF-a u radu "Ostvarenje proračuna općina, gradova i županija u 2015." analiziraju podatke o prihodima, rashodima te deficitima ili suficitima po stanovniku i ukupno, a na temelju baze podataka Ministarstva financija.
Za prošlu godinu prosječni prihod po stanovniku u hrvatskim županijama iznosio je 1.077 kuna, općinama 3.296 kuna, a gradovima 3.876 kuna, što, kažu autori, odražava i činjenicu njihovih različitih nadležnosti. Napominju i da pri iščitavanju podatak valja imati na umu da sam proračun ne odražava uvijek i stvarno financijsko stanje lokalnih jedinica, jer se one ponekad ne zadužuju kroz proračun, nego preko pravnih osoba čiji su većinski vlasnici ili suvlasnici te ustanova kojih su osnivači, a za koje se podaci ne mogu pronaći na jednome mjestu.
Tko ima najveće prihode?
A prema dostupnim podacima, među 428 hrvatskih općina najveće prihode po stanovniku, od 21.756 kuna, imala je općina Janjina, s tek 551 stanovnikom. Grad Mali Lošinj, koji ima 8.116 stanovnika, lani je imao prihode po stanovniku od 11.211 kuna, najveće među 128 gradova, dok je hrvatska županija s najmanjih 50.927 stanovnika, Ličko-senjska županija, imala najveće prihode per capita, u iznosu od 1.613 kuna.
Najmnogoljudnija hrvatska općina, općina Viškovo, koja broji 14.445 stanovnika, nalazi se na tek 140. mjestu, s prihodima po stanovniku od 3.254 kune.
Najveći grad, koji ujedno ima i status županije, Zagreb, sa svojih 790.017 stanovnika, lani je imao prihode po stanovniku u iznosu od 7.856 kuna, a najnaseljenija, Splitsko-dalmatinska županija, koja ima 454.798 stanovnika, na 18. je mjestu među 20 hrvatskih županija (bez Grada Zagreba), s prihodom po stanovniku u 2015. od tek 887 kuna.
Analiza IJF-a pokazuje da se od prvih 50 općina s najvišim prihodom po stanovniku, sve nalaze u Jadranskoj Hrvatskoj, a 41 se nalazi izravno uz more. Istodobno, od sto općina s najnižim prihodom po stanovniku, samo pet ih je u Jadranskoj Hrvatskoj i ni jedna uz more, dok ih se oko 30 posto nalazi u Slavoniji, odnosno Brodsko-posavskoj i Vukovarsko-srijemskoj županiji.
Od prvih 20 gradova s najvišim prihodom po stanovniku, pak, svi se, osim Vrlike (na 16. mjestu) i Zagreba (na 11. mjestu), nalaze uz more. Najviši se prihodi po stanovniku među tim gradovima pritom kreću od 11.211 kuna u Malom Lošinju, koji je prvi na listi, do 6.331 kuna u Biogradu na Moru, koji je na 20. mjestu.
Znanstvenici IJF-a su uočili i da su razlike u ukupnim prihodima općina i gradova vrlo velike. Tako 30 općina s najnižim ukupnim prihodima, od oko milijun kuna, zajedno imaju iste prihode kao jedna od tri najbogatije, odnosno Konavle, Vir i Medulin (po približno 60 milijuna kuna). Također, oko 30 posto gradova s najnižim ukupnim prihodima zajedno ima ukupne prihode kao Rijeka ili Split, koji svaki ima prihode od oko 680 milijuna kuna.
"Postoje, dakle, gradovi s manje od 10 milijuna kuna ukupnih prihoda, kao Kutjevo, Opuzen i Klanjec, ali i općine s oko 60 milijuna kuna ukupnih prihoda, kao Konavle, Vir i Medulin", ističu iz IJF-a.
Prihodi po stanovniku veći od Grada Zagreba
Zanimljiv je i podatak da su čak 42 grada ili općine ostvarili prihode po stanovniku veće od Grada Zagreba. U Zagrebu, naime, taj prihod iznosi 7.856 kuna, a primjerice u općinima Janjina 21.756 kuna, Vir 19.987 kuna, Baška 16.938 kuna, Mošćenička Draga 16.696 kuna, Sutivan 16.493 kuna, a u Grožnjanu 15.949 kuna.
Također, zanimljiv je i podatak da 52 općine imaju više od 5 tisuća stanovnika (od toga ih je 6 s više od 10 tisuća stanovnika), dok čak 60 gradova ima manje od 10 tisuća stanovnika, od čega ih je 18 s manje od 5 tisuća.
Analiza IJF-a ukazuje i na niz općina i gradova kojima su ukupni rashodi znatno viši od prihoda, a predvode ih općine Smokvica, čiji su rashodi 186 posto viši od prihoda, Pokupsko (167 posto), Jalžabet (137 posto), Kaštelir Labinci (117 posto) i Pojezerje (112 posto), kao i gradovi Supetar, s 37 posto višim rashodima od prihoda, te Ozalj čiji su rashodi 33 posto viši od prihoda.
Nasuprot tome, po znatno višim ukupnim prihodima od rashoda ističu se općine Sveti Petar u Šumi (100 posto viši), Breznica (83 posto), Gornji Kneginec (80 posto), Legrad (79 posto), Luka (70 posto) i Vir (69 posto), kao i grad Zlatar, čiji su prihod 2015. bili za 57 posto viši od rashoda.
Ipak, iz IJF-a ističu da velike razlike između prihoda i rashoda u jednoj godini ne moraju biti pokazatelj lošeg planiranja ili ostvarivanja lokalnih proračuna, već mogu biti posljedica, primjerice, velikih prodaja kapitalne imovine, poput zemljišta ili zgrada, ali i velikih kapitalnih ulaganja u npr. lokalnu infrastrukturu financiranih iz kredita ili EU pomoći, kao i prijenosa viškova ili manjkova iz prethodnih godina.
"Za bolje sagledavanje stvarnog financijskog stanja lokalnih jedinica neophodno je da Ministarstvo financija samostalno, ili u suradnji s Ministarstvom uprave, na jednom mjestu u strojno čitljivom obliku počne objavljivati: podatke o prihodima i rashodima te imovini, kapitalu i obvezama pravnih osoba u većinskom vlasništvu/suvlasništvu lokalnih jedinica i ustanova čiji su osnivači lokalne jedinice i bilance svih lokalnih jedinica koje uključuju podatke o njihovoj imovini, obvezama i kapitalu", naglašavaju Katarina Ott, Mihaela Bronić i Branko Stanić.