Konzultantsko-revizorska tvrtka Deloitte je objavila ovogodišnju ljestvicu 500 najvećih tvrtki u Srednjoj Europi na kojoj je našem koncernu Agrokor za dlaku izbjeglo uvrštavanje među top deset kompanija.
Deloitteovih 500 najvećih: Agrokor i Zagrebačka banka korak do 10 najvećih Srednje Europe
- Agrokor Grupa je vodeća među hrvatskim i tvrtkama regije, a ukupno na 11. mjestu na ovogodišnjoj ljestvici 500 najvećih tvrtki u Srednjoj Europi, s ostvarenih 6,4 milijardi eura prihoda od prodaje. Procjenjuje se da će konsolidirana grupa na godišnjoj razini generirati u idućim godinama preko sedam milijardi eura prihoda što bi Agrokor svrstalo u Top 10 Srednje Europe - napisali su iz Delloita, što je za Lider prokomentirao Dragan Munjiza, nekoć predsjednik Uprave Konzuma i potpredsjednik nadzornog odbora Bjelovarske industrije mesa, također u sastavu Agrokora, a danas vlasnika savjetničke tvrtke Jakov Viktor koja se može pohvaliti čitavim nizom renomiranih klijenata.
- Agrokor sigurno ima tehnologiju koja je na svjetskom nivou, što se može vidjeti u novootvorenim prodajnim mjestima, bilo da je riječ o Zagrebu ili Ljubljani. Kad govorimo o Konzumu, to su prodajna mjesta koja mogu konkurirati bilo gdje u svijetu. Jako su konkurentni i proizvodi označeni GDA oznakom, Agrolaguna ili Jamnica. Očito je dakle da imamo tehnologiju, međutim, Agrokoru treba i restrukturiranje kredita, po mogućnosti s uvjetima kakve je dobila Podravka. To je tek jedan od faktora koji će utjecati na buduće pozicioniranje tvrtke, dok su drugi složeniji. Niti jedna tako velika firma nije imuna na strukturu i kretanja na matičnim tržištima i okruženju. Moramo dakle biti optimisti što se tiče daljnjeg razvoja Hrvatske, nadati se da će nova Vlada pokrenuti stvari, da će izostati izbjeglička kriza, na što Agrokor ne može utjecati – rekao nam je u telefonskom razgovoru Munjiza.
"Besplatni novac"
- Za koncern je ipak najvažnije da dobije priliku za jeftino restrukturiranje, tu je problem što Lidl & Schwarz grupa u Njemačkoj dobiva kredite po nula posto kamata na svom baznom tržištu. Vidite da Njemačka ima suficit, a Agrokor zapravo radi bolje od Lidla, iako se to ne vidi. Ako se nas počne ravnopravno tretirati, što nije samo zadatak Agrokora već i drugih institucija u Europskoj uniji, onda će on poslovati bolje bez puno muke. No, tu imamo čitav niz pitanja, kako će proći implementacija Draghijeva plana, zatim nesigurnost oko sudbine europskog projekta. Hoćemo li vidjeti federalizaciju, hoće li doći do konfederacije, hoće li doći do iskupljenja u pojedinim članicama, što će biti sa sankcijama Rusiji? Tu ima puno opasnosti i neizvjesnosti.
Ukoliko se Agrokoru pruži prilika za još jeftinije restrukturiranje kakvu su dobili Atlantic ili Podravka, dakle povoljna cijena novca, onda će koncern radeći isto u suštini dobiti ekstra maržu. U slučaju dobre i povoljne poslovne klime, Agrokor apsolutno može ući u top deset kompanije Srednje Europe - ocijenio je analitičar i dodao da bi bilo dobro kad bi koncern u svrhu restrukturiranja ojačao postojeći menadžment.
Njemačka kolonizacija Poljske
Munjiza smo pitali i kako tumači uspjeh poljskih tvrtki koje dominiraju ovogodišnjom ljestvicom Deloitta.
- Poljaci imaju veliku državu koja je u odnosu na Hrvatsku skroz drugačije odradila svoje devedesete. Oni su odmah poslušali Europsku komisiju i ukinuli svoja brodogradilišta da bi sad uvidjeli kako je to bila pogreška i ponovno de facto osnivaju brodogradilišta, ali više ne pod svojom upravom nego to rade Finci, Nijemci, Norvežani…
Unutar Europske unije naime ima dosta nepravdi, pa Poljaci sad vide da njihova brodogradilišta nisu bila višak kapaciteta, nego neka vrsta preuzimanja. I nama će isto doći neki konzultanti ili sugestija iz Europske komisije da prodamo 3. Maj (Uljanik), a onda će za par godina doći netko pa reći: ‘‘možemo li mi to zakupiti‘‘, kao što se sad događa s Dina Petrokemijom, Diokijem.., to su smo luđaci mogli dopustiti. Poljaci danas dobrim dijelom djeluju kao kolonija Njemačke, što si Hrvatska, ako je mudra, neće dopustiti. Kad promatrate rezultate poljskih firmi, uvijek je dobro pogledati tko im je kapitalni vlasnik. Primjerice, kod nas dolazi mlijeko iz Poljske, ali time u biti upravlja Lidl & Schwarz iz Njemačke. Takvo mlijeko konkurira Vindiji, koja onda naravno ne može biti uspješna (jer nema pristup ‘besplatnom‘ novcu).
Eto, ja vam pouzdano znam da je Angela Merkel osobno sudjelovala u prodaji brodogradilišta u svom rodnom gradu Rusima, ono je nakon uvođenja sankcija preprodano Malezijcima i postalo insolventno, zbog čega je prema strogim njemačkim zakonima vrlo brzo trebalo završiti u predstečaju. Ipak, oni su nekim čudom uspjeli završiti sve naručene brodove i dalje rade. Riječ je dakle o formalnom poštivanju zakona, ali im je netko ipak pomogao. Mi ne znamo, ali možemo pretpostaviti tko. To se kod nas, nažalost ne događa. Ja sam veliki liberal i globalista s jedne strane, ali kad vidim u praksi da je to veliko iskorištavanje, onda sam i ekonomski nacionalist. Iskreno, čudim se koliko se ljudi, nažalost, spremno prodati za jeftine novce čime de facto postajemo vazali. To se događa u praksi, lijepo je bit liberal, globalista i vjerovati da smo svi isti, ali onda vidiš da su Nijemci malo istiji.