Ministarstvo poljoprivrede izvijestilo je u srijedu o nalazima salmonele u piletini proizvedenoj za Metro Cash & Carry te puretini u Kauflandu. Salmonela je pronađena u smrznutim pilećim fileima prsa A klase i svježim purećim prsima i potpirila već užarenu raspravu o porijeklu i zdravstvenoj ispravnosti hrane koju uživamo. Optužbe pljušte sa svih strana, no dobrim su dijelom usmjerene na velike trgovačke lance i uvoznike što je za Lider komentirao Dragan Munjiza, uspješni menadžer dobro upućen u strukturu i poslovanje velikih trgovačkih lanaca i direktor savjetničke tvrtke Jakov Viktor.
Zna se da smrznuto meso dolazi iz Rusije, Argentine i drugih, uglavnom udaljenijih zemalja, jasno je da se hrvatski pršuti proizvode od španjolskih svinja. Zašto bi netko u Slavoniji radio šunku španjolskog porijekla? Vjerojatno da dođe do EU fondova.
Što kažete na aktualnu javnu raspravu o kvalitetu uvezene hrane i proizvoda u velikim trgovačkim lancima. Kako su mogući takvi propusti?
To je isto kao kad ljudi prolaze kroz crveno svjetlo. Ne ulove se svi, neki se uspiju izvući jer naiđu na policajca koji je taj dan dobre volje ili imaju dobrog odvjetnika, znate, jako puno ljudi je prošlo kroz crveno da bi se putem dobrog odvjetnika izvukli od kazne. Ono što je bitno u cijeloj priči je da se uoči ta jedna nedoumica s pojmovima. Prvo, kad govorimo o uvozu, kod nas nije do kraja definirano niti što je uvozno, jer uvoza iz Europske unije više nema. Vi možete reći da je to iz drugih dijelova EU, ali ne i uvoza. Drugo, odnos kvalitetno/nekvalitetno je također subjektivan, on dijelom ovisi o ukusu, a dijelom o ocjeni potrošača. Treće, što je točno zdravstveno ispravno/neispravno? Zdravstveno neispravno može biti i skupo i domaće. Ljudi sad koriste tu pojmovnu zbrku pa napadaju trgovačke lance. Oni jesu dijelom zakazali, međutim to nije ništa što se nije događalo i prošle godine, samo se o tome nije obavještavala javnost. Primjerice, salmonele ima u gotovo svoj piletini, ali ona nestaje na vrlo niskim temperaturama termičke obrade. Problem je ako ljudi nakon dodira sa sirovim mesom ne operu ruku, već krenu raditi salatu i slično. U takvom diskursu punom nepoznanica za javnost, svatko odgovoran želi prebaciti krivnju na nekog drugog, a najlakše je prozvati neke imaginarne uvoznike. Također, jako puno hrvatskih proizvoda ima uvozne komponente, ali se tretiraju kao domaći proizvod jer ih je proizvela tvrtka u Hrvatskoj. No, kad krene hajka, onda su krivi Židovi, Srbi, cigani, pederi… Sada su glavni krivci uvoznici, a jako puno hrvatskih proizvodnji uvozi mlijeko pa radi sir ili meso za pršut. Što je onda to? Nekakav europski proizvod s hrvatskom izvornošću?
Ipak, nesumnjivo je da postoje nepravilnosti u opskrbnom lancu, koji je, kako kažete, prilično širok.
Očito ima nekakvih nepravilnosti, ali one proizlaze iz krize, kako je došla kriza i kako su došli diskonteri, Lidl i Kaufland, počelo je spuštanje cijena, dovoženje robe iz Poljske. Neprirodno je da u Lidlu litra mlijeka košta tri kune, to je direktno uništavanje hrvatske proizvodnje. No to su pravila koja za sad vrijede u Hrvatskoj, to je zakonita trgovačka praksa, ona se primjenjuje u cijeloj Europi. Čim je Lidl počeo spuštati cijene, morali su svi ostali. Vlada je ta koja treba reći da cijena mlijeka ne može biti tri kune, ali to ne može zbog pravila tržišne utakmice. To je dosta komplicirana situacija u koju se upetljalo više utjecaja, ali sigurno nisu krivi uvoznici. Zna se da smrznuto meso dolazi iz Rusije, Argentine i drugih, uglavnom udaljenijih zemalja, jasno je da se hrvatski pršuti proizvode od španjolskih svinja. Zašto bi netko u Slavoniji radio šunku španjolskog porijekla? Vjerojatno da dođe do EU fondova.
Riječ je, dakle, o problemu bez brzog i lakog rješenja, što nam je činiti?
Vrijeme je kolinja, a temperature su visoke, što pogoduje širenju bolesti, bilo bi dobro Hrvate izvijestiti o pravilnom tretiranju hranu. S druge strane, država može donijeti zakon o nepoštenoj trgovačkoj praksi, da se ipak odredi nekakav minimum ispod kojeg se pojedini proizvodi ne smiju prodavati, što utječe na cijelu proizvodnju. Treba natjerati i trgovačke lance, jer su zadnji pred potrošačem, da iznimno kontroliraju meso, voće i povrće, a ne da zbog krize tjeraju poslovođe da imaju što niži otpis, pa onda poslovođe bez znanja uprave manipuliraju tom robom kako bi ispunili ciljeve. Kad uprava naloži da se trebaju poštivati propisi, ali da ne smije biti otpis voća i povrća veći od jedan posto, onda to povrće i meso malo zažmiri na pravila. Tu je i pitanje označavanja izvornosti, pravi put nije Gospodarska komora s njihovim "Izvorno HR", nego izvornost prema pravilima i standardima europske ekonomske zone. Potrošač onda zna da je proizvod uistinu izvoran, vi ne možete kupiti Parmigiano-Reggiano, a da je mlijeko došlo od krava iz Bugarske. Način na koji je komora definirala izvornost nije pravi, istarski pršut mora biti hrvatski, naši će proizvodi dobiti status izvornih tek kad ih kao takve prepozna Europska unija. Konačno, ne bi bilo loše i kad bi potrošači počeli čitati deklaracije, a ne tražiti najnižu cijenu – rekao je Munjiza u telefonskom razgovoru za Lider.