Zorica rana naziv je "udomaćene" sorte mandarine, nastale u krilu Neretve, dolini za koju su, "onomad", dakle, devedesetih, govorili kako će biti prava hrvatska Kalifornija. Od tog sna ostao je samo mamurluk, ali lokalni ljudi i dalje upravo u mandarini, tom poklonu japanskog Cara Neretljanima, vide svoju budućnost.
[caption id="attachment_242857" align="aligncenter" width="750"]
Stabla mandarina svijaju je se pod teretom ploda u dolini Neretve[/caption]
Tako je Zorica rana i dalje prva mandarina koju možete pronaći na policama Konzuma, jer upravo Agrokor otklupljuje gotovo 50 posto mandarine namijenjene za domaće tržište, a nakon nje i ostale sorte koje odlikuje iznimna količina soka (preko 45 posto) u odnosu na one turske ili španjolske mandarine, koje tu karakteristiku, zbog specifičnih uvjeta uzgoja, jednostavno, nemaju. Inače, Zorica rana naziv je dobila po agronomkinji Zorici Velagić, koja je ranih ‘60-ih radila u dolini Neretve. Barem tako kaže usmena predaja.
https://www.youtube.com/watch?v=_9XzTzB2b4Q
Na izdašnim neretvanskim poljima Zorica, danas, zauzima oko 25 posto površina, a kupci ju, osim što je prva koja dozrijeva u desetom mjesecu, mogu prepoznati po karakterističnoj, nešto grubljoj kori. Druga sorta, Kavano wase, rasprostire se na 40 posto površina u neretvanskom kraju i te dvije sorte čine većinu od 15 tisuća tona mandarina, koliko će se ove godine pojesti u Hrvatskoj.
[caption id="attachment_242864" align="aligncenter" width="750"]
Rekordni urod mandarina[/caption]
Na oko 2 tisuće i 200 hektara obradivih površina ove godine očekuje se urod od ukupno 90 tisuća tona mandarina. Od te brojke, 15 tisuća tona prodat će se na domaćem tržištu, oko 10 tisuća tona završit će na crnom tržištu, a u izvozu, dakle, preostalih 65 tisuća tona mandarine. Međutim, te brojke ne mogu biti egzaktne, jer mandarine se upravo prebrojavaju u kalibratorima opuzenskog otkupnog centra, u vlasništvu tvrtke AgroFructus, pa tek treba vidjeti koliko će ploda biti prve ili druge klase, a koliko će završiti kao višak.
- AgroFructus godišnje otkupljuje oko 130 tisuća tona voća, a na prvom mjestu nam je upravo mandarina. Naša mandarina dolazi 25 dana ranije od mandarine uzgojene u Turskoj ili Španjolskoj, što je naša prednost. U listopadu smo tako, doslovce, sami na tržištu u Europi -kaže vlasnik tvrtke, Denis Matijević.
[caption id="attachment_242854" align="aligncenter" width="750"]
Denis Matijević, vlasnik AgroFructusa ističe kako sezonskih radnika uvijek manjka[/caption]
Kako bi zadržali količine, AgroFructus i partner, Agrokor, smanjili su marže i u dogovoru sa Udrugom voćara Neretve, formirali su otkupnu cijenu. Za prvu klasu 2 kune i 50 lipa, za drugu, kunu i 60. Naime, Hrvatska je značajan izvoznik mandarina, prije svega na tržišta zemalja u neposrednom okruženju, a pristuna je, otkriva Matijević skromno, i na ruskom tržištu. Ukupan izvoz kreće se oko 50 milijuna eura, a oko 30 posto tog tržišta drži tvrtka AgroFructus. U Dolini ima oko dvije tisuće proizvođaća mandarine, a njih polovina svoje voće prodaje gazdi iz Donjeg Miholjca.
Radne snage u berbi i sortiranju uvijek manjka
U otkupnom centru radi oko 200 ljudi, mahom sezonaca iz svih dijelova Hrvatske. Dnevno, kroz centar prođe oko 25 šlepera, što znači kako nadničari svakog dana, u vrhu sezone, otpreme oko 400 tona mandarine. Kroz kalibrator, kojim se mjeri obujam mandarine, pa ju se prema tim parametrima klasificira i određuje joj se otkupna cijena, ukupno u sezoni prođe oko 30 tisuća tona mandarine.
[caption id="attachment_242849" align="aligncenter" width="750"]
U otkupnom centru kroz kalibrator prođe 30 tisuća tona, a moglo bi 100 tisuća tona više, poručuju u AgroFructusu[/caption]
-Uvijek nam nedostaje berača i ljudi koji su spremni raditi u otkupnom centru. Puno se ljudi iselilo iz ovog kraja, pa angažiramo sezonce sa kontintenta. Ove smo godine doveli 50 ljudi sa kontinenta. Povučemo te ljude iz drugih tvrtki AgroFructus grupe. Dnevnica iznosi 250 kuna na dan - kaže Matijević.
Među radnicama koje smo zatekli u otkupnom centru bila je i Andrea Kuran, 25-godišnja Metkovčanka, koja se nada kako će, do sredine mjeseca prosinca zaraditi dovoljno novaca za osnovne potrebe.
-Dobro je, ljudi žele raditi, pa tako i ja. To je sezonski posao, a koliko ću zaraditi ovisi o tome koliko će mandarina biti- kaže Andrea. Osim nje, u Opuzen su došli zaraditi i ljudi sa sjevera naše zemlje. Marijana Karlovčec je u otkupni centar došla raditi iz Čakovca, zajedno sa svojim prijateljicama iz Varaždina, Ljiljanom i Marinom.
- U Međimurju nema posla, pa smo po prvi puta došli ovdje u Opuzen, gdje se nadamo da ćemo zaraditi svaka po tri tisuće kuna. Za ovaj sam posao saznala preko oglasa, a tvrtka nam je pokrila troškove smještaja i hrane- rekla je 40-godišnja Međimurka.
Ovogodišnje neretvanske mandarine, sitne ali slatke
Ove godine mandarina je rodila obilato, ali sitnim plodom. Upravo je sorta Zorica dala najsitnije plodove, a pravila kažu kako u prvu klasu mogu ući samo one mandarine koje su u promjeru šire od 55 milimetara, dočim najmanja mandarina koja se sprema na put prema kupcima, ne smije biti promjera manjeg od 45 milimetara.
[caption id="attachment_242850" align="aligncenter" width="750"]
Izmjena dnevnih i noćnih temperatura, rana cvatnja i izostanak rezidbe uzrokovali sitniji plod[/caption]
-Ove se godine dogodilo nešto što nikada nije. Mandarina je ostala sitna jer je imala ranu cvatnju, već 17. travnja, a uobičajeno je da cvate početkom svibnja. Doduše, pčelari su došli na svoje jer je cvatnja trajala duže no obično, s tim da mandarina nije odbacila dio ploda, jer su uvjeti za uzgoj ove godine doista bili idealni. Tako smo dobili ogroman broj plodova. Ovogodišnja je mandarina sitna, ali izuzetno slatka- pojašnjava Niko Kapović, aktivni član Udruge mandarina koji je niz godina vodio otkupni centar. Čak 30 posto ploda tako će ove godine ostati na stablima, a troškovi zbrinjavanja mandarine koja ne zadovoljava standarde proizvodnje, također su znatni, uzme li se u obzir kako se za neškodljivo zbrinjavanje viškova izdvaja 30 lipa. Naime, mandarinu koja je mehanički oštećena ili ju je zagadila mediteranska voćna muha valja zakopati u zemlju i nesmije ju se tretirati kao da je organski komunalni otpad.
Pitanje vlasništva nad 200 hektara melioriranih površina još uvijek nije riješeno
Ovisno o parceli i sorti, mandarine su rodile plodove različite veličine. One koje se nalaze na melioriranim parcelama u državnom vlasništvu, poput 6 hektara zemlje koju obrađuje obitelj Nikice Bjeliša, rodile su krupnije plodove. Prinosom je Nikica zadovoljan, ali ne i činjenicom da, niti 20 godina nakon što je vlastitim sredstvima priveo zemljište kulturi, država nije riješila pitanje zakupa njegove parcele.
[caption id="attachment_242863" align="aligncenter" width="750"]
Poljoprivrednik Nikica Bjeliš nada se da će država konačno riješiti "papire" za njivu koju obrađuje[/caption]
-To je državna zemlja koju smo mi priveli kulturi o vlastitom trošku. U močvari je zemlja najkvalitetnija pa time su najkvalitetnije i mandarine koje ovdje uzgojimo, ali u 20 godina, koliko se moja obitelj bavi uzgojem mandarina, nismo uspjeli riješiti papirologiju- rekao je Nikica koji će ove godine ubrati oko 300 tona mandarine. Tim se poslom želi i dalje baviti, a u svemu mu pomaže i njegov sin Petar, međutim, budućnost im je neizvjesna jer ove godine istječe rok od 10 godina zajma, a želja je tih ljudi zakupiti zemlju na 50 godina.
Nema poticaja za mandarinu
Turska potiče uzgoj mandarine sa 70 centi po kilogramu. Hrvatska ne potiče proizvodnju, ali su prethodnih godina iz resornog ministarstva podržali neretvansko zlato na način da su poticali nove nasade i izvoz. Bivši i današnji direktori otkupnog centra u Opuzenu, Kapović i Matijević, ističu kako potencijala za povećanjem proizvodnje itekako ima.
[caption id="attachment_242859" align="aligncenter" width="750"]
Ulaganja države u nasade već su se isplatila, poticaj bi dao dodatan zamah proizvodnji i izvozu, kažu u AgroFructusu[/caption]
-Proizvođači moraju raditi na povećanju konkurentnosti, a mi, dugoročno, na intenziviranju proizvodnje- poručio je Matijević. Mandarina, bila sitna ili krupna, specifična je i po tome što ju je teško preraditi u neki drugi proizvod. Pekmez je AgroFructus proizveo, ali na tržištu nije prošao. Sok od mandarine teško ćete pronaći na policama trgovina. Tako je u Hrvatskoj, tako je i u svijetu. Stoga je mandarina to što jest. Slatka, vitaminima i sokom bogata voćka, koju je najbolje pojesti što prije. Ova hrvatska, ima i potencijal da ubrzo postane potpuno organska. Šprica se samo jednom godišnje, protiv štitne uši i taj se pesticid lako može zamijeniti.
[caption id="attachment_242860" align="aligncenter" width="750"]
Organska mandarina iz Hrvatske pitanje je za neke buduće naraštaje..[/caption]
- Neretvanska mandarina ima 45 posto soka, u odnosu na Španjolsku koja ima oko 33 posto. Šprica se jednom godišnje, ali postoji alternativa. Mogla bi se špricati bijelim uljem. Tlo se gnoji MPK-om, ali vrlo lako se može gnojiti običnim stajskim gnojem- kaže Kapović koji u mirovini čeka da mu rodi jedna nova sorta japanske mandarine, koju je nedavno posadio na vlastitoj parceli. Možda upravo ta bude i prva organski uzgojena, primjer koje bi slijedili i ostali proizvođači mandarine u dolini Neretve.