Poslovati s državom ili ne? Kao i svaki dobavljač robe, usluga ili radova, država ima svoje prednosti i nedostatke. No unatoč tomu što su prošla vremena kad se moglo tek tako omastiti brkove i osigurati konstantan rast tvrtke poslujući s državom, odgovor na ovo pitanje i dalje je pozitivan. Država svoje račune plaća, prije ili poslije, makar i nakon sudskog spora. Potražnja joj je više ili manje zajamčena premda su državni troškovi za materijalne rashode još znatno viši u usporedbi s drugim vrstama troškova u članicama EU. Što je možda i važnije, dobra iskustva na pojedinim poslovima, bez obzira na propozicije javnonabavnih propisa, i dalje mogu prevagnuti pri dobivanju posla. Ako ima kapaciteta, rijetko će koji poduzetnik otkloniti poslovanje s državom i neće promašiti, makar situacija bila kao ove godine, kad je javna nabava bila u blokadi zbog privremenog financiranja prouzročenoga političkim promjenama. – Iako je država ove godine bila manje aktivna s natječajima jer se mnogo bavila izborima i sama sobom, imamo nekoliko okvirnih sporazuma na temelju kojih nastavljamo održavati sustav i u idućoj godini. Nastavljamo i nekoliko projekata koje smo potpisali odnosno počeli lani, pri čemu ponajprije mislim na ugovore koje smo potpisali sa SAFU-om, a financirani su iz programa IPA 2012. (‘Jačanje kapaciteta ljudskih potencijala državnog odvjetništva/Uskoka‘, ‘Razvoj jedinstvenog IT sustava za zatvorsku administraciju – ZPIS‘, nap. a.). Nažalost, državni se proračun iz godine u godinu smanjuje i pritisak na cijene nas dobavljača usluga sve je veći, zato je teško vjerovati da će prihod od javnog sektora rasti. No očekujemo odobravanje sredstava iz fondova EU za niz projekata, što bi moglo pozitivno utjecati na naš prihode ako cijena i dalje ne bude jedini ili primarni kriterij za odabir najpovoljnije ponude – ustvrdio je Ante Mandić, vlasnik i predsjednik Uprave IN2, ICT tvrtke koja godinama surađuje s državom.
Važno tržište
Samo u javnoj nabavi središnjih državnih tijela produljeno privremeno financiranje prouzročilo je pad potražnje za robom, uslugama i radovima s 1,645 milijardi kuna na 985 milijuna kuna. I ne samo to, već su općenito isplate iz proračuna – dakle državne isplate bez isplata HZZO-a, izvanproračunskih agencija, jedinica lokalne i područne samouprave te trgovačkih društava u vlasništvu države – na polugodišnjoj razini bile tolike da bi ukupan godišnji proračunski trošak bio 6,4 milijarde kuna manji nego 2015. A opet, kao što sam Ante Mandić napominje, poslovanje s državom ne odbacuje se olako, s čim se slažu i drugi poduzetnici s kojima smo kontaktirali.
>>>Javna nabava – Od 1. srpnja obvezna je e-dostava ponuda
– Očekujemo rast prihoda, no najvažnije je da ukupno poslovanje bude pozitivno. Usredotočujemo se na poslove koje možemo konkurentno odraditi s dobiti. Na natječaje pokrenute javnom nabavom javljat ćemo se kao i do sada te ponuditi svoje proizvode, radove i usluge na način koji ćemo smatrati konkurentnim, poštujući uvjete i obveze koji će se objaviti. Pojedini projekti koji se financiraju iz državnih institucija ili javnih i državnih poduzeća upotrebljavaju naše proizvode, zato nam je i to tržište važno – ustvrdio je Tomislav Debeljak, vlasnik i čelni čovjek Brodosplita.
poduzetnici se nadaju da će novi Zakon o javnoj nabavi, upućen u parlamentarnu proceduru prije nekoliko tjedana, omogućiti kvalitetnije natjecanje, suzbiti dampinške cijene i posljedično osigurati pobjednicima veće prihode za kvalitetniji posao.
Naravno, poduzetnici se nadaju da će novi Zakon o javnoj nabavi, upućen u parlamentarnu proceduru prije nekoliko tjedana, omogućiti kvalitetnije natjecanje, suzbiti dampinške cijene i posljedično osigurati pobjednicima veće prihode za kvalitetniji posao. Riječ je o tome da će najniža cijena prestati biti jedini i najvažniji kriterij odabira u postupcima javne nabave. Ostat će jedan od kriterija, međutim, naručitelj će moći ugraditi i druge kriterije vezane uz kvalitetu robe, usluga ili radova, a koji će podlijegati savjetovanju sa zainteresiranim gospodarskim subjektima kako bi se izbjeglo jednostrano definiranje pobjednika natječajem.
Uvođenje europskog obrasca
Obveza da cijena ne bude jedini kriterij bit će uvedena šest mjeseci od stupanja novog zakona na snagu, a dotad će Ministarstvo gospodarstva provoditi edukacije i izraditi potrebne podzakonske propise. Predlaže se i uvođenje europskog obrasca kojim će ponuditelj dati izjavu da udovoljava svim traženim uvjetima, a tek će ponuditelj koji bude najpovoljniji morati dostaviti detaljne dokaze. – Ove godine pak možemo posvjedočiti snažnom padu prihoda od države. Procjenjujemo kako je naš ovogodišnji udio poslovanja s državom ispod 20 posto. Budući da je do kraja godine još malo vremena, ostaje da se vidi i završnica. Usporedbe radi, ima IT poduzeća u Hrvatskoj koja više od pola svojih prihoda ostvaruju u radu s državom. Zato vjerujem kako Combis realno ima mnogo više potencijala od prikazanog ove godine. I zato bih svakako volio da taj tržišni segment u idućoj godini znatno poraste iako to ovisi o izrazito mnogo čimbenika. Posve podupirem novi Zakon o javnoj nabavi zbog modusa ekonomski najbolje ponude, koji podupire i europsku praksu. Vrlo su važni transparentni kriteriji i njihovo transparentno sagledavanje. Zadatak svih tih izmjena jest postojeći komplicirani sustav pretvoriti u jednostavan, djelotvorniji i brži, za što će, vjerujem, svi biti – naveo nam je predsjednik Uprave Combisa Hrvoje Išek. Njegov kolega s ICT tržišta i potencijalni konkurent Ante Mandić nema mnogo lijepih riječi za sadašnji sustav nabave. Bitke s jedinim kriterijem najniže cijene upamtio je kao iscrpljujuće, a njihovi su rezultati, prema njegovu iskustvu, bili rušenje cijena ispod isplativih i dugotrajni postupci zbog žalbi. Uvođenje ekonomski najpovoljnije ponude u postupke javne nabave Mandić smatra dobrim pomakom, ali s malom rezervom. – Novi zakon dopušta da cijena nosi čak 90 posto, a kvaliteta samo 10 posto od ukupne vrijednosti kriterija. Mnogi naručitelji nemaju iskustva s ekonomski najpovoljnijim ponudama i tu će se otvoriti mogućnost subjektivnog ocjenjivanja pa će možda biti još više žalbi, zbog čega će se rješavanje postupaka produljiti – prognozira Mandić.
Državi trebaju aplikacije
Iako će u budućnosti opadati potražnja u uskom segmentu javne nabave za ‘tekuće‘ potrebe države i njezinih pravnih osoba – barem razmjerno u odnosu na druge redovite troškove države poput rada ili socijalnih transfera – poduzetnici se mogu nadati zadržavanju ili čak povećanju prihoda od poslova s državom. Od početka pristupanja Europskoj uniji projekti države sve se više financiraju europskim novcem. Osim ‘izlaznih‘ IPA-inih projekata i projekata sufinanciranih iz tzv. prijelaznog instrumenta vrijednih 7,2 milijuna eura ove će se godine operativnim programom ‘Konkurentnost i kohezija 2014. – 2020.‘ javnom nabavom financirati projekti obnove kulturne baštine vrijedni 450 milijuna kuna, a bit će objavljeni i pozivi za projekte ulaganja u socijalnu, zdravstvenu i obrazovnu infrastrukturu vrijedni 2,4 milijarde kuna. Još se čeka definicija projekata za EFSI, na stolu je 15 projekata iz energetike, turizma, prometa, proizvodne industrije te okoliša, vrijednih oko pet milijardi eura. Dodatno, samo u sektoru voda čeka 151 projekt vrijedan milijardu i pol eura, a prometne projekte predvodi famozni Pelješki most.
Samo u sektoru voda čeka 151 projekt vrijedan milijardu i pol eura, a prometne projekte predvodi famozni Pelješki most.
– Financiranje državnih projekata iz europskih izvora svakako je pozitivan smjer. Do sada je već u tom dijelu napravljen dobar posao, ali ima još prostora za iskorak. Ako govorimo o tome što je dobro, pozitivno je što država povlači sredstva iz fondova EU i tako modernizira javni sektor novcem koji joj je na raspolaganju. Tako će biti djelotvornija i dostupnija svojim građanima. Još bismo trebali povezati sve koji mogu pomoći u povlačenju sredstava jer bismo tako mogli ukupno povući više novca u zemlju. Naplata je regulirana takozvanim općim i specifičnim uvjetima i provodi se bez problema. Kad je riječ o našem iskustvu, Combis zasad provodi IPA-ine projekte, a uskoro očekujemo i prve ugovore iz strukturnih fondova. Kad je riječ o IT-u, prije svega procjenjujemo da su potrebe države najviše naglašene u području aplikativnih rješenja i oblaka – rekao je Hrvoje Išek.
>>>Elektronička javna nabava: Kad zakaže sustav, tko se prijavio, prijavio se
S druge strane, ima poslova s državom koji jednostavno ne mogu propasti jer je potražnja države zakonom zajamčena. Riječ je o specijalnim uslugama koje su državi nužne jer prate aktivnosti drugih tržišta ili industrija. Neke od takvih jesu skupljanje i toplinska prerada životinjskih nusproizvoda u mesnoj prehrambenoj industriji. – Naša poslovna suradnja s državom ne dogovara se godinu za godinom, nego dugoročno zbog ulaganja u specifične pogone i tehnologiju, specijalna transportna sredstva te sabirališta i regionalne objekte, što podrazumijeva znatna ulaganja za sigurno izvršenje obveza. Naši prihodi pak ovise o stabilnosti i stanju stočnog fonda i mesne industrije u Hrvatskoj. Svaki pad u tome znači nam manje aktivnosti – odgovorili su iz Agroproteinke na upit našeg lista.
Komparativna prednost za izvoznike
Kako god bilo, poslovanje s državom i dalje je poduzetnicima odličan izvor prihoda i tako će i ostati u budućnosti. Prednosti poslovanja s njom jednostavno su prevelike da bi se tek tako odustalo od toga. To i nije loše jer privatni poduzetnici koji posluju s državom u pravilu izvoze svoje usluge u inozemstvo, pa svoje iskustvo i znanje u poslovanju s velikim državnim sustavima mogu pretvoriti u komparativnu kompetitivnu prednost, a iskustva sa stranim klijentima mogu im pomoći u pronalasku kvalitetnih rješenja za državne projekte.