Radeći za jednog od tvrtkinih klijenata stekao sam uvid u najnovije trendove u maloprodaji hrane i strukturu zakupaca šoping-centara u Europi, posebice u okolici Milana. Ondje je nedavno sagrađen jedan od većih u Italiji, Iper Arese, na nekadašnjoj lokaciji tvornice Alfa Romeo. Zanimljivo je da je invenstitor maloprodajni lanac hrane Iper, čiji je vlasnik stariji od 80 godina, ali i dalje provodi izvanserijske projekte, vodi ih i gradi. Obilazeći hipermarkete Ipera, Esselunge ili Carrefoura u Milanu i centre u kojima su pozicionirani, mogao sam primijetiti osnovnu razliku između funkcioniranja trgovine u Italiji i Hrvatskoj. Obilasci su bili većinom tijekom radnog dana, u jutarnjim satima, pa sam mogao uočiti jednu od važnih razlika – za razliku od hrvatskih centara u Italiji su trgovine solidno popunjene kupcima i ujutro, i to većinom dobrostojećim umirovljenicima. U te centre, koji su udaljeni od 20 do 30 kilometara od gradske jezgre, dolaze u novim solidnim automobilima srednje klase i njihova potrošačka košarica prelazi 250 eura po kupnji. Osim što kupuju, u centrima se i druže jer ondje ima mnogo popratnih sadržaja.
Tko kod nas (ne) šopingira U Hrvatskoj je teško primijetiti umirovljenika u šopingu; ako i odlaze, njihova je potrošačka košarica osnovna. Budući da je kod sve više umirovljenika, a njihove mirovine u najmanju ruku stagniraju, prosječni šoping-centar u Hrvatskoj ima velike amplitude u prosječnom prometu u različitim dijelovima dana (jutro/poslijepodne) te nerazmjer u dnevnim prometima u odnosu na vikend. Moje zapažanje samo utvrđuje posljedicu starenja stanovništva u EU, posebice u Hrvatskoj, i potrebu uključivanja umirovljenika, još radno sposobnih, u radno sposobno stanovništvo – barem u interim-projekte s ograničenim brojem radnih sati, koji bi mogli popraviti njihov kućni proračun, ali i donijeti pozitivnu promjenu strukture potrošnje. Nadalje, i poduzetničko djelovanje vlasnika EsseLunge i Ipera, koji se ubrajaju u zaista starije osobe, pokazuju da je i u tim godinama moguće biti ne samo radno aktivan nego i poduzetan te otvarati nova radna mjesta. Zato je rasprava o dobi odlaska u mirovinu većinom bespredmetna jer mirovinski fondovi uskoro neće moći podnijeti toliko umirovljenika, a uključivanje u radne procese poboljšava standard, posljedica čega je bolje zdravlje i u interesu je umirovljenika.
Kako popuniti kućni proračun Međutim, rješenje nije zaposlenika držati u radnom odnosu za koji nije sposoban i gdje ne pridonosi dovoljno. Razvoj svijesti da treba (da će trebati) raditi cijeli život današnju srednju generaciju može usmjeriti da se privikne na privremeno zapošljavanje i rad na više projekata cijelog života. Profesori, liječnici i medicinsko osoblje, menadžeri, arhitekti, sportaši, novinari, policajci... morali bi imati dovoljno prilika za popunu proračuna iznad osnovne mirovine radeći i nakon umirovljenja na osnovnom poslu. Nerealno se nadati da će država procvjetati i prema načelu naglo obogaćene Norveške (nafta) omogućiti uživanje u trećoj dobi. Jednako tako, svjedok sam da u mojem zanimanju –menadžmentu i poslovnom savjetovanju – takva praksa u svijetu već odavno postoji. Talijanska udruga International Interim&Temporary Management okuplja više od dvije tisuće članova, postoji i globalna udruga (www.smw-interim.com). Smisao njezina postojanja jasan je: zrelim, dokazanim menadžerima omogućiti privremeni angažman koji donosi obostranu korist – i korisnicima usluge (jer u slučaju hitnosti dobiju ‘prekvalificiranog‘ menadžera na određeno razdoblje, od šest mjeseci do najviše dvije godine, i to u roku od tri-četiri dana od kada im zatreba) i interim-menadžerima (dodatni angažman i prihodi, na poslu koji bi sa svojim iskustvom i znanjem trebali moći relativno kvalitetno obaviti). Kao zaključak, iako naizgled kao odmak od osnovne teme, Europsko nogometno prvenstvo: treneri nacionalnih vrsta većinom su zrelije i vrlo iskusne osobe, spremne na dodatni angažman i često šokatno mijenjanje radnih sredina. Nacionalne vrste Walesa i Islanda pokazale su da pod takvim vodstvom mogu parirati višestruko skupljim i poznatijim igračima i timovima te da stvaranje tima od raspoloživih resursa nije samo pitanje veličine i novca.
Dragan Munjiza