Zašto javnost više vjeruje jednom anonimnom radniku nego cijeloj Vladi na čelu s premijerkom? Pa zato što je većina nas barem jednom došla iz kupovine s mesom s kojim nešto nije bilo u redu. O mesnim prerađevinama da i ne govorim. Prošle sam subote, tako, u mesnici kupila krasan janjeći but (cca dva kilograma, cca 140 kuna) koji je iza stakla izgledao besprijekorno. Tek kada sam ga u nedjelju izvadila iz omota shvatila sam da s njim nešto ne valja. Smrdio je. Ne po janjetini, već po nekoj kemikaliji s kojom je bio tretiran da bi izgledao svježe. Nije bilo nikakva smisla stavljati ga u pećnicu. Završio je u kanti za smeće, istoj onoj u kojoj je dan ranije završio i račun iz mesnice.
I zato, kada neki anoniman radnik, koji tvrdi da radi u nekoj mesnoj industriji, na televiziji iznosi svoje svjedočanstvo o uvozu godinama starog mesa i o tome kako se meso vraćeno iz trgovina zbog isteka roka trajanja pretvara u faširane šnicle, znam da govori istinu. I zato, kada ministar poljoprivrede Petar Čobanković tvrdi da to nije moguće, a premijerka Kosor kaže da to nije moguće zato što joj je tako rekao ministar Čobanković, znam da im nemam razloga vjerovati. A znaju to i oni sami, ali je na njima da spriječe bruku. Samo što je bruka već pukla i to zato što ministar Čobanković nije dobro radio svoj posao. Njegova je dužnost da svim zakonskim sredstvima kojima raspolaže radi na sprečavanju uvoza nekvalitetnog mesa i da kazni one koji to čine, a ne da pravda cijelu mesnu industriju tvrdnjom da to nitko ne čini.
Iz meni nedokučivih razloga, tvrdnji da to nitko u Hrvatskoj ne čini, pridružilo se i interesno udruženje Croatiastočar kao i članice mesne industrije udružene u Hrvatskoj gospodarskoj komori. Oni su zajedno najavili da će dići tužbe protiv medija koji su se raspisali o uvozu higijenski neispravnog starog mesa i time im, kažu, nanijeli višemilijunske štete. Ne razumijem zašto bi sve one kompanije iz mesne industrije koje su u proces proizvodnje uložile goleme napore i sredstva i koje imaju besprijekorno meso išle tvrditi da nije točno ono što govori anonimni radnik, ono što razvaljuju mediji i ono što svi znamo!? Zar ne bi bilo logičnije da takve kompanije traže od ministra Čobankovića da točno kaže tko to radi i da ga ukloni s tržišta? Ili, možda, nema nevinih u toj priči? Ne vjerujem. Mogu iz malog prsta izvući imena desetak kompanija u čiju bi se kvalitetu mogla kladiti. No, nema nikakve koristi da se one pojačanim marketinškim aktivnostima pravdaju javnosti. Mogu se priče o vrhunskoj kvaliteti vrtjeti do besvijesti, svi će i dalje biti sumnjivi sve dok na površinu ne ispliva onaj tko je kriv. Onaj tko je janjeći but prao s kemikalijama da bi izgledao svjež.