Biti, imati i trošiti
Neka su pitanja vječna i još čekaju ispravne odgovore. Na primjer, Hamletovo 'Biti ili ne biti?' ili Frommovo 'Imati ili biti?'. Druga su pitanja kratkotrajna i pravi odgovori se nametnu sami. Na primjer, 'Štedjeti ili trošiti?'. Europljani su neko vrijeme mislili da je ispravan odgovor 'štedjeti', a onda su zaključili da je pravilno odgovoriti s 'trošiti'.
Nisu obični ljudi sami došli do tog odgovora. Pomogli su im političari. A ruka ruku mije. Političari ukažu ljudima da je politika štednje pogrešna, da se štedljivošću ne može izaći iz krize, a obični ljudi za protuuslugu političaru, koji im je otvorio nove potrošačke horizonte, glasaju za njega na izborima (vidi: rezultati parlamentarnih izbora u Grčkoj i predsjedničkih izbora u Francuskoj).
Obični ljudi znaju da je dvojba 'štedjeti ili trošiti' potpuno lažna. Ako imaš novaca, možeš ih trošiti, ako ih nemaš, ne možeš, a ako to želiš, moraš štedjeti. Dakle, biti i imati, a onda imati i trošiti. Ili, biti i nemati, a onda štedjeti i imati. Pa tek onda trošiti. Samo biti i trošiti ne ide zajedno, ma koliko bi to običnom čovjeku odgovaralo. Neko vrijeme. A onda će se ponovno pojaviti neki političar koji će mu otvoriti oči i suočiti ga s činjenicom da je došlo vrijeme naplate. Kako bi rekao Šenoa: Ide vrijeme, prođe rok, eto vraga skok na skok.
Poznajem jedan bračni par koji je u zajednički život, pred nekih četvrt stoljeća, ušao sa suglasnošću da će uvijek živjeti iznad svojih mogućnosti. Svi drugi ljudi koje poznajem željeli bi živjeti daleko iznad svojih mogućnosti, ali uglavnom to ne čine. Zdrav razum im nalaže da ne troše ono što nemaju. Najnovije istraživanje o potrošnji putem kreditnih kartica (kartica imamo više, ali ih manje peglamo) dokazuju da smo u tom smislu prilično zdrava nacija. No, što bi se dogodilo da nam je netko od političara na izborima umjesto opcije nužnosti bolnih reformi ponudio opciju trošenja kao izlaska iz krize?
Glasali bi za njega da ne trepnemo! I nama je dosta štednje kao i Grcima. I mi bi htjeli pokrenuti gospodarstvo većom potrošnjom kao i Francuzi. Trenutno prevladavajuća svjetska ekonomska 'doktrina' kako su Europljani preduboko zaglibili u štednji srećom je stigla nedugo nakon što su hrvatski parlamentarni izbori prošli, a do idućih će se izgubiti u bespućima jalovih teorija. Možda za Hrvatsku stoga još ima nade da će se iz ove krize izvući bez gomilanja novih dugova. A trošit ćemo onda kada ćemo imati. A ne samo biti.
