Ćao Jadrane, odoh ja u Tursku!

Za samo stotinu eura četveročlana obitelj može unajmiti apartmančić svega dva kilometra zračne linije udaljen od mora, kilometar i pol od najbližeg dućana koji radi dvokratno, osim srijedom kada popodne ne radi, i sto metara od konobe sa svježom jadranskom ribom. Ondje može svaki dan večerati po povoljnim cijenama. Cijena ribe se tradicionalno određuje po njezinoj težini u svježem stanju, znači nekih 50 do 70 eura za večeru za roditelje, a djeca će ionako cendrati da hoće picu.

U konobi, dakako, pizze nema, pa će četveročlana obitelj možda ipak radije otići na večeru do pizzerije. Balavurdija će biti zadovoljna, a ruku na srce, i cijena večere će biti upola manja nego u konobi. Ako tog dana nisu pretjerivali sa parizerom za doručak i ako su uspjeli preskočiti ručak jer im se, eto, baš nije odlazilo s plaže, na kraju dana mogli su zadovoljno konstatirati da ih taj dan boravka na moru nije stajao više od 180 do 200 eura.

Ako je riječ o Zagrepčanima koji su svojim automobilom otišli u apartman na Hvaru, mogu računati da će za nekih desetak tisuća kuna moći ljetovati punih sedam dana. Jest da sedam dana nije mnogo, kao što ni desetak tisuća kuna nije malo, ali bolje je ljetovati skuplje na Jadranu nego jeftinije u Grčkoj ili Turskoj! Hrvatska se, kao što znate, nema ni najmanju namjeru natjecati sa konkurentskim zemljama cijenom i za razliku od drugih neće spuštati kvalitetu turističke usluge.
A upravo pod svježim dojmom 'kvalitete' i pišem ovaj tekst. Proteklih sam nekoliko sati provela surfajući u potrazi za ugodnim apartmanom za ovogodišnje ljetovanje. Pregledala sam nekoliko stotina ponuda i nagledala se stvarno svega.

Kao prvo, kvaliteta internet stranica s turističkom ponudom je nešto što čak nije ni vrijedno nikakva komentara. Stranice su uglavnom ispod svake razine. Netko je od vlasnika apartmana pokupio novac i prodao im mačka u vreći. Što pak je, s druge strane gledajući, kozmička pravda jer i vlasnici apartmana prodaju mačka u vreći svojim gostima.

Nekada, još prije ere masovnog automobiliziranja, ljudi su svojeručno gradili vikendice po obroncima obraslima vinovom lozom po kontinentu. Nekako bi skupili za građevinski materijal, okupili bi rođake i prijatelje i tako sagradili slatku malu vikendicu. Namjestili bi je starim namještajem koji je samo na to čekao u podrumu ili na tavanu. Kasnije, kada su nabavili automobil, kupili bi komad zemljišta negdje na Jadranu, nekako bi skupili za građevinski materijal, okupili bi rođak i prijatelje i sagradili lijepu kuću. Za namještaj nije preostalo ništa, a nije ga više bilo ni u podrumima ni na tavanima pa su morali pokupiti ono što su imali u klijetima i dovesti to na more da bi se imalo na čemu sjediti i spavati. I sada to iznajmljuju turistima. Za sto eura dnevno! Svega dva kilometra zračne linije od mora!

ljubimce vlasnici apartmana uglavnom ne vole. Imaju pravo. Neće valjda dozvoliti da neka džukela, koja inače živi u stanu na trećem katu i spava na krevetu između svojih gazda, ogrebe kandžama njihove jeftine pločice na podu. Tko će to platiti?
Otprilike u svakom trećem apartmanu postoji televizor. Čudo tehnike! Otprilike u svakom četvrtom postoji i klima uređaj, ali u apsolutno svakom slučaju gdje postoji klima uređaj postoji i opaska da se njegova uporaba dodatno naplaćuje (10 do 20 eura na dan). Potpuno je ista stvar s perilicom za rublje. Od nekoliko stotina pregledanih apartmana mogućnost priključka na internet našla sam u ravno – jednome. Štoviše, vlasnik tog apartmana ističe besplatno neograničeno korištenje interneta. Bit će da je našao način kako da se ilegalno priključi!

Postoji i dodatna ponuda. Izmjenjuju se vino, maslinovo ulje i rakija. Samo oni najbolji nude sve te tri stvari. U to da je cijena njihova domaća vina, ekstraekstraekstra djevičanskog ulja i rakije, koje su napekli nekoliko hektolitara, vrlo visoka – ni najmanje ne sumnjam. Ali se nemam namjeru ove godine opet u to uvjeravati na licu mjesta. Iz ovih stopa idem pretražiti ponudu Grčke i Turske, s tim da ću guglanje započeti riječima 'all inclusive'.