Doktori štrajkaju, a neka se poduzetnici srame
Dok se poduzetnici skrivaju po mračnim kutovima, srameći se pred ministrom financija koji im je, eto, na stol stavio sedam, osam milijardi proračunskih kuna a oni ih nisu iskoristili da pokrenu gospodarstvo, doktori još uvijek štrajkaju.
Svaki se poduzetnik, kojemu je po nekakvoj virtualnoj računici ove godine ostalo pedeset kuna, pokriva se ušima što nije taj novac investirao u otvaranje novog radnog mjesta i tako razočarao ministra da ovaj nije ni primijetio koliko ovu zemlju stoji sada već trotjedni štrajk doktora.
Svaka planirana, a neobavljena, operacija ili tek pregled ima nekakve financijske reperkusije na onoga tko je ostao bez liječničke usluge zbog štrajka doktora. I tako nekoliko tisuća puta. Kako se takvim izračunima u ovoj zemlji nitko ne bavi, možemo samo nagađati kolika je cijena posljedica štrajka. Mnogo bi lakše bilo vidjeti koliko taj štrajk stoji državnu blagajnu. Treba samo pomnožiti broj doktora u štrajku i iznos njihove plaće i drugih naknada koje za vrijeme dok ne rade ipak primaju. Ali čak ni ministar zdravlja taj podatak nema potrebu iznijeti u javnost.
No, ono što je stvarno najnevjerojatnije u priči o štrajku doktora jest to da oni i dalje štrajkaju i da se tome ne staje na kraj. Za one koji su možda u međuvremenu već i zaboravili, doktori su u štrajk ušli zbog cijene svog dežurstva, prekovremenog sata i sata pripravnosti (ono kada preko vikenda moraju biti spremni odazvati se na poziv, pa ne mogu nikamo otići). Dakle, jedna kategorija zaposlenika čija plaća ni u jednom trenutku nije osjetila višegodišnju krizu u gospodarstvu, niti se je smanjila niti im je ikada kasnila, štrajka puna tri tjedna (zasad!) zbog sitniša oko kojeg nisu postigli dogovor s nadležnim ministrom. Njihovi predstavnici s ministrom vode intenzivne pregovore, dogovora nema, štrajk i dalje traje. Mogućnost da se štrajk zaustavi izgleda da ne postoji sve dok ministar ne pristane na sve njihove zahtjeve.
Ministar Rajko Ostojić stjeran je u kut iz kojeg može izaći samo na jedan način - da se pospe pepelom i da udovolji zahtjevima štrajkaša. Ostojić nije kriv zato što je predložio pravila igre koja se doktorima ne sviđaju, ali je suodgovoran za to što doktori štrajkaju. Ostali odgovorni su njegovi kolege u Vladi koji su ga ostavili samog na cjedilu da se koprca u bezizlaznoj situaciji u koju ga je dovelo to što je u ovoj zemlji moguće da cijela jedna profesija koja se plaća iz državnog proračuna može nekažnjeno štrajkati zbog bilo čega i to da ispunjenja zahtjeva. Radi se o čistoj ucjeni na koju Vlada ne reagira, ili barem ne reagira ispravno.
Štrajk treba zaustaviti. I to ne tako što će Ostojić biti prisiljen prihvatiti ucjenu već tako da se štrajkaši prisile da povuku svoju ucjenu. A to Ostojić ne može obaviti sam. To je zadaća (odlučne) Vlade. Ne samo zbog ovog štrajka doktora, već da se isti takav besmisleni štrajk spriječi kod neke druge kategorije nezadovoljnih državnih službenika. Inače ćemo svi skupa doći u situaciju da svatko tko je na državnim jaslama može štrajkati do ispunjenja svojih zahtjeva, da ministri pojedinačno vode beskrajne i jalove pregovore s njihovim predstavnicima, a da oni uredno primaju svoje plaće, bez obzira koliko to stajalo realni sektor koji taj isti proračun puni.
Dobar dio onih sedam, osam milijardi kuna o kojima govori ministar financija u zadnja su tri tjedna izravno potrošena na štrajk doktora. Trebalo bi samo izračunati koliko. Koliko je gospodarstvo stajalo, recimo, to što je netko morao produljiti bolovanje za tri tjedna, jer nije operiran? I tako nekoliko stotina puta. Napokon, koliko gospodarstvo stoji to što doktori tri tjedna ne rade, ali primaju i plaće i naknade za svoja dežurstva? Tiče li se to koga u ovoj zemlji? I tko bi se zbog toga trebao sramiti?
