S punim torbama novca Luka Rajić vraća se u Hrvatsku i govori da će tu investirati 800 milijuna kuna u tri projekta. Još kaže i to da ga politika ne zanima, da ne traži nikakve potpore nego samo jasna pravila igre. Eto, što se dogodi čovjeku koji dvije godine provede u Švicarskoj: zaboravi kakvi uvjeti i pravila vladaju u Hrvatskoj.
Mogao je Luka Rajić s novcima koje je dobio od prodaje Dukata lijepo živjeti u Ženevi do kraja života. Ali – ne. Vrag mu nije dao mira, morao se vratiti. Nije u šoldima sve. S njima se ne može kupiti sredstvo za smirenje za ono što čovjeka kopka iznutra. A izgleda da Luku Rajića kopka autodestruktivno pitanje bi li on osobno ispao uspješan biznismen da u vrijeme prvobitne akumulacije kapitala u Hrvatskoj nije imao podršku politike? I sada hoće pokazati da je uspješan i sposoban sam po sebi, da mu politika nije za to potrebna. Sada iza ‘malog Luke‘ ne stoji nikakav ‘barba Luka‘. Sada iza uvaženog švicarskog rezidenta Luke Rajića stoji gotov novac.
S takvom pozadinom, Luka Rajić u Popovači je na predstavljanju početka gradnje svoje tvornice generičkih lijekova (ujedno je najavio još dva nova projekta) izjavio: ‘ U ovoj krizi i približavanju Hrvatske Europskoj uniji vidim poduzetničku šansu i priliku za razvoj potpuno novih kompanija. Ne želim više biti veliki poduzetnik, ali želim nastaviti s onim što znam raditi, a to je poduzetništvo. Želim da to budu srednje velike tvrtke i želim uživati u poslu. Ubuduće namjeravam ulagati samo u start-up kompanije u Hrvatskoj‘.
Eto, što se dogodi čovjeku koji je posljednje dvije godine proveo u Švicarskoj razmišljajući što da učini s dvije milijarde kuna gotova novca! Svakakve mu ideje padaju napamet. Dosjetio se da je Hrvatska baš super tržište za jednu novu tvornicu generičkih lijekova (ulaganje od 300 milijuna kuna) te da bi na hrvatskom tržištu odlično ‘legla‘ i jedna nova tvrtka za transport, skladištenje i distribuciju (200 milijuna kuna). Ima još jedan projekt (300 milijuna kuna), ali taj će za sada ostati tajan.
Dakle, Luka Rajić je ovaj put odlučio krenuti iz početka i biti uspješnim srednje velikim poduzetnikom u Hrvatskoj i to bez podrške politike. To se gotovo može nazvati eksperimentom. Ishod tog eksperimenta će pokazati je li Luka Rajić sposoban poduzetnik sam po sebi, ali isto tako i je li u Hrvatskoj uopće moguće vrtjeti novac bez uplitanja politike. Primjer Luke Rajića, i to ne samo onog ‘malog Luke‘ iz vremena akumulacije prvobitnog kapitala, pokazuje da je politika ipak nezaobilazna. Ako nemaš novac, politika ti ga može dati; ako imaš novac, politika će ga od tebe zatražiti.
Tako je Luka Rajić sa svojim projektom tvornice lijekova u lipnju ove godine prvo upoznao predsjednika Mesića. To je, dakle, bio prvi dokaz da se ni u investiciju s vlastitih 300 milijuna kuna ne ide ako za to nemaš iza sebe u najmanju ruku predsjednika države. Drugi je dokaz da se bez politike ne može ni lopata zariti u zemlju je cirkusarija od konferencije za novinare na kojoj je Luka Rajić bio prisiljen biti u ponedjeljak u Sisku. On nije htio ništa govoriti, ali se sisačko-moslavačka županica htjela s njim slikati. I čija je riječ bila posljednja? Dakako – lokalne politike.