Panegirik Slavku Liniću

Ja mislim da je Slavko Linić ozbiljan, odgovoran i kompetentan ministar. Svesrdno se nadam da će uspjeti u svom naumu da financije i plaćanje na svim razinama u ovoj zemlji dovede u red.

Sve što je do sada kao ministar financija poduzeo i radio ide u tom smjeru, iako su posljedice njegovih poteza za mnoge bolne. No, zato se takve stvari i nazivaju 'bolnim reformama'. Sjećate se koliko smo godina i koliko puta čuli i sami prosipavali tu floskulu o bolnim reformama koje treba učiniti?

Linićev je osobni problem u tome što sa svojim prirođenim terminatorskim gardom ostavlja dojam beskrupuloznog čovjeka koji ruši sve pred sobom i nije ga briga koga će zgaziti. S druge pak strane, da nema takav gard prema drugima, ne bi mogao podnijeti sve ono drvlje, kamenje i pljuvanje kojim se nabacuju po njemu. Vjerojatno je veći problem Vlade kao takve što nema suvisle komunikacije prema javnosti pa većina ljudi, uključujući i dobar dio medija, ne vidi što to Linić zapravo radi, zašto to radi i zašto to na koncu mora ispasti dobro.

A sve što Linić radi, od porezne presije i predstečajnih nagodbi pa do fiskalizacije na svim prodajnim mjestima, za cilj ima samo jednu stvar - dovesti financije i plaćanje u red. Znamo da je nelikvidnost u zemlji na razini od nekih četrdesetak milijardi kuna. Znamo da je utaja poreza omiljena nacionalna zabava. Znamo da siva ekonomija čini između 20 i 30 posto BDP-a. Znamo da je neplaćanje ključni problem ove zemlje. Ali kada je napokon netko krenuo korak po korak u rješavanje svega toga, zaštita od njegovih mjera traži se na Ustavnom sudu, u Strasbourgu, na ulici, na tržnicima i svugdje gdje se pojavi televizijska kamera. Ljudi dragi, a kako smo si mi to zamislili da se može riješiti nelikvidnost? Kako smo si zamislili da se može riješiti siva ekonomija? Kako bi mi to htjeli da se dogodi da faktura koju izda naša tvrtka bude naplaćena u dogovorenom roku? Čarobnim štapićem?

Liniću se svašta zamjera. Najviše to što nema milosti prema onima kojima je u poreznom nadzoru pronađeno deset kuna viška u blagajn i pa će im kafić biti zatvoren na pet dana usred sezone, onima koji eto baš inspektoru slučajno nisu izdali račun iako im se neizdavanje računa inače nikada ne događa, onima koji će morati otpustiti radnike jer ne mogu platiti par sto milijuna kuna poreznog duga, onima koji na štandu na tržnici svaki dan mogu prodati šleper robe ali ne mogu osigurati uvjete za malu fiskalnu blagajnu i tako dalje. Dosad su prema svima njima vlasti imale mnogo razumijevanja pa vidimo dokud nas je to dovelo.

Nikada još nisam čula da je netko rekao da je u redu varati državu i svoje poslovne partnere, kupce i dobavljače. Naprotiv, svima su nam puna usta toga da te stvari treba rasčistiti. Znači da smo oko toga postigli puni koncenzus. To Liniću daje legitimitet da nastavi s provođenjem mjera u sklopu svoje bolne reforme kojoj je cilj da financije i plaćanje na svim razinama dovede u red. A nama u medijima taj koncenzus oduzima bezgranično pravo da se na Linića nabacujemo pljuvanjem, drvljem i kamenjem.