Propisi za izvanzemaljce

Nakon više od dva desetljeća tranzicije, eto Hrvatske opet na početku. Ekonomija se urušava, država je nemoćna.
Članovi Vlade cijelu su prošlu godinu trčkarali ovamo i onamo u bjesomučnoj potrazi za stranim investitorima. Konferencijama na kojima su ih zazivali ni broja se ne zna. Rezultat? Hrvatska narodna banka izvijestila je kako u zadnjem lanjskom kvartalu nije zabilježena niti jedna strana investicija u Hrvatskoj.
Ministar financija Slavko Linić krenuo je u križarski rat protiv nereda u financijama. Odlučno se uhvatio u koštac s neplaćanjem poreza, s nelikvidnošću, s prevelikom javnom potrošnjom. Rezultat? Iz dana u dan raste broj zatvorenih malih tvrtki i obrta, a s time i broj nezaposlenih. Broj zaposlenih u javnim službama i javnim poduzećima nije se promijenio. Jedino što se mijenja, to su njihovi zahtjevi za još većim povlasticama i naknadama iz kolektivnih ugovora.
Kao da smo u zadnjih dvadesetak godina sve krivo napravili i sve krivo postavili. Donijeli su milijune različitih propisa, od kojih nepoštivanje bilo kojega od njih nekog poduzetnika može stajati stavljanja ključa u bravu, a njegove zaposlenike poslati na ulicu, dok kod nekih drugih ništa od svega toga ne vrijedi. Rezultat? U širem centru Zagreba intenzivno se zatvaraju lokali jer njihovi korisnici, ako su uspjeli podmiriti državu porezima ne mogu platiti najamninu. Ako ne plate porez, pečati ih Porezna uprava. Ako nisu izdali ispravan račun, pečati ih financijska inspekcija. Ako imaju red pločica u kuhinji premalo, pečati ih sanitarna inspekcija. Ako su sve to izbjegli, izbacuje ih grad iz lokala, jer kasne s najamninom.
Reda mora biti. Međutim, bude li se ustrajalo da se red uspostavlja na poštivanju svih do sada donesenih zakona i propisa, rezultat će biti to da će red biti uveden tek kada više neće biti nikoga da ga poštuje. Činjenica je da gotovo ne postoji poduzetnik u ovoj zemlji koji bi mogao raditi, živjeti i poslovati, a da ne krši barem jedan propis koji bi ga mogao stajati zatvaranja tvrtke ili obrta. Ma koliko mi poticaja obećavali i davali stranim investitorima da dođu u Hrvatsku, sve dok su nam propisi takvi da onemogućuju čisto poslovanje, nitko nam neće doći.
Ovih su dana vlasnici knjižara Jesenski i Turk te Vuković i Runjić, koje se godinama nalaze u prostorima Kulturno-informativnog centra u središtu Zagreba, od odvjetnika dobili rješenje o deložaciji zbog neplaćanja najamnine. istina, neplaćanje najamnine u svakoj je uređenoj zemlji razlog za izbacivanje najmoprimca. No, u uređenim zemljama zacijelo ne bi bilo moguće da jedan propis (odredba Skupštine Grada Zagreba) kaže da se za četvorni metar gradskog prostora za knjižare plaća najamnina u iznosu od 111 kuna, a da se taj prostor iznajmljuje po 559 kuna (plus PDV). Vlasnici knjižara svojedobno su pristali na tu cijenu najma i godinama su je uredno plaćali. Sada to više ne mogu. Grad Zagreb, odnosno njegov Ured za kulturu, obrazovanje i sport, odlučili su izaći u susret poduzetnicima, ali samo zato što se na noge digla kulturna javnost jer je riječ o knjigama, i dozvoliti im da dug podmire obročno te im još i obećali da će im najamninu spustiti.
Drago nam je zbog takvog raspleta događaja. I žao nam je što se ni kulturna ni druga javnost nije digla na noge kada su u središtu Zagreba zatvarane pekare, krojački saloni, restorani i mnogi drugi koji nisu nikome uspjeli ukazati da je to što ih zatvaraju ili deložiraju rezultat apsurda po kojemu možeš raditi, živjeti i poslovati samo ukoliko ne poštuješ barem jedan zakon ili propis, koji kao da su pisani za izvanzemaljce koji nemaju apsolutno nikakve veze s realnošću.
Usaglasili smo zakone sa zakonodavstvom Europske unije i to je u redu. Time je napravljen prvi korak prema tranziciji Hrvatske iz zemlje u kojoj je bezakonje zakonski uspostavljano prema jednoj zakonski uređenoj zemlji. No, na razini provedbenih propisa i dalje smo u jednom košmaru, noćnoj mori koja onemogućuje poslovanje. Ali zato imamo drakonske kazne za one koji ih ne primjenjuju. Bolje rečeno, za neke od onih koji ih ne primjenjuju. To treba mijenjati. Propise treba usaglasiti sa realnim životom pa tek onda kažnjavati one koji ih ne poštuju.