Za hrvatsku je nogometnu reprezentaciju završilo Europsko prvenstvo prije nego što se očekivalo, posebno ako u fokus stavimo utakmicu i pobjedu nad Španjolskom. Sada se vode rasprave je li selektor Ante Čačić trebao ranije mijenjati igrače, kako je dozvolio da ga portugalski selektor Fernando Santos nadmudri itd. Vjerovatno još dugo neće prestati polemike, no unatoč tome što je Čačić neosporna ‘lutka na koncu‘ nogometnog huligana Zdravka Mamića, ja bih ovom prilikom o nečem drugom. Ako je vjerovati kolegama koji su nas informirali iz Francuske, Čačić je uspio stvoriti tim, ili kako kažu Zagrepčani – škvadru, što je put i za buduću hrvatsku vladu.
Nema sumnje da je tim koji je bio škvadra mogao puno lakše djelovati onako moćno kao što je djelovala hrvatska reprezentacija u mečevima s Turskom i većim dijelom Češkom, bolje reći neočekivano (barem za mene, iako sam znao da se radi o kvalitetnim igračima) strašno moćno, a sa Španjolcima se pokazalo da je definitivno riječ o zreloj reprezentaciji. No ovakva moć i zrelost sigurno bi bili za stupanj niži da nije bilo riječ o škvadri. I zbog toga Čačiću treba odati priznanje jer je uspio u onome u čemu njegovi prethodnici Niko Kovač i Igor Štimac, unatoč svemu, nisu – dovoljno se povezati s igračima.
Iako je Darijo Srna bio vođa na terenu, stvarni je šef bio (što ne znači da i dalje neće biti) Čačić i taj odnos između njega i igrača bio je toliko važan da reprezentacija pokaže svoju raskoš. I tu je ta magična škvadra zaživjela.
Ne bih o porazu od Portugala jer taj poraz nije mjerilo igre reprezentacije. Uostalom, riječ je o također jakoj reprezentaciji, što su mnogi previdjeli u euforiji nakon Španjolske, iako je moja malenkost baš zbog toga slutila da ćemo plakati nakon Portugala. Pokušajmo radije izvući neke pouke iz njihovog međusobnog odnosa i prenesimo ih na političku pozornicu.
Još uvijek aktualni premijer Tihomir Orešković želio je stvoriti tim koji će krenuti u reforme, pa se čak skovala i krilatica „Tim‘s team“, no unatoč dobroj ideji vidjeli smo kako je završilo. Na jesen ćemo na izbore, politički bi akteri trebali već sad stvarati uvjete za formiranje tima koji će biti i škvadra, poput naših reprezentativaca. A kad se kaže da bi trebalo stvarati uvjete, onda se pod tim misli da već sad, bez obzira što nema kampanje, političke stranke trebaju sjesti i razgovarati bez fige u džepu i dogovoriti pravila ponašanja kako ne bi došlo do nesporazuma. Nije to naravno ništa novo jer smo i ranije imali unaprijed formirane koalicije, no sada imamo drugu situaciju. Očito niti jedna strana neće moći ostvariti prevlast u parlamentu ako ne pridobije i nove koalicijske partnere koji su ideološki nešto udaljeniji. Ako se na vrijeme ne dogovore pravila igre, imat ćemo lošu vladu kao i sada. Upravo nam to pokazuje primjer nakon zadnjih izbora kada nitko nije prije dogovarao ništa s Mostom, pa su u pregovore ulazili svi s figom u džepu i dogodilo se ovo što imamo sada.
Ovo nije kritika prema još uvijek aktualnom premijeru Tihomiru Oreškoviću jer je on, za razliku od Čačića koji je imao samo jednog gospodara (Mamića), radio u nemogućim uvjetima razapet između dva gospodara - Tomislava Karamarka i Bože Petrova. To naravno ne znači ni da je Mamić pozitivac u ovoj priči (Bože oprosti), nego samo želim reći da treba uzeti od Čačića što je najbolje iz naše nogometne močvare. Zato se naši političari moraju ugledati na reprezentaciju, a to znači da se lider jedne političke grupacije mora ponašati kao Čačić, a ne nastojati dominirati pod svaku cijenu. Ali Čačić je taj odnos počeo graditi odmah nakon imenovanja za selektora, a ne kad je zajedno s reprezentativcima doletio u Francusku. To je ono što možemo naučiti od igre hrvatske reprezentacije na Europskom prvenstvu – treba već sad stvarati dobre međuljudske i prijateljske odnose između potencijalnih koalicijskih partnera.