Jučer je Hrvatski sabor potvrdio Borisa Lalovca za ministra financija sa 83 glasa za, 16 glasova protiv (HDZ) i 10 suzdržanih (Laburisti i HDSSB). Izbor Lalovca kao dosadašnjeg zamjenika ministra financija trebao bi zapravo značiti kontinuitet rada u ovom Ministarstvu, no to se može pogrešno shvatiti, pa bi bilo dobro nešto o tome reći.
Dosadašnji je ministar Slavko Linić nažalost izgorio ponajviše zbog svoga temperamenta i inaćenja prema premijeru. Kako je rekao jedan član Vlade, Slavko je bio ok, ali i vrlo nezgodan kad se s njim zakačiš. Linić je, usprkos neprijateljima koji su ga gađali iz svih oružja, ili baš zbog toga, bio jedan od popularnijih političara u zemlji. Bio je percipiran od strane građana kao čovjek koji nastoji uvesti red, a građani svjesni kulture nepoštivanja zakona vapili su za takvom vrstom političara.
Upravo inzistiranje na redu i poštivanju pravila je taj kontinuitet koji se očekuje od Lalovca. Lalovac je i sam svjestan, bude li nastavio tu politiku, da će sav arsenal oružja biti usmjeren prema njemu te može očekivati također napade od onih kojima nije u interesu uspostavljanje reda. Baš će tu biti zanimljivo da li će Lalovac znati pokazati zube kao što je to radio njegov prethodnik. Doduše, ne mora mu stil biti kao što je bio Linićev, ali mora znati pokazati autoritet, mora znati zauzeti gard da bi se nastavilo s politikom uspostavljanja reda. Ako želi nadmašiti svoga nedavnog šefa, prvi korak će mu upravo biti taj. Zato ima sve predispozicije; cijenjen je u struci, njegova biografija, koja izaziva simpatije kod običnog građanina, ukazuje nam i na to da se radi o čovjeku koji zna zasukati rukave i prionuti na posao, uporan je i skroman.
No drugi korak koji mora napraviti je otklon od one lošije strane rada Slavka Linića. Afera Šegon značajno je Liniću naštetila jer ni danas nije jasno što je bio razlog da se tako uporno zalagao za svoga već kompromitiranoga pomoćnika. Nadalje, Linićev odnos prema medijima u zadnje je vrijeme sve više ličio na Čačićev u vrijeme kad je bio potpredsjednik Vlade, a njegova izjava kako se ne odriče svoga prijatelja samo je došla ‘ko kec na desetku’ premijeru Zoranu Milanoviću koji je poentirao riječima da bi svoga prijatelja pitao da li je istina ono o čemu se piše. Ni neki postupci predstečajnih nagodbi nisu mu išli na ruku jer iako ga ne optužujem da je u njima sudjelovao, činjenica je da je Ministarstvo financija otpisivalo dugove kompanija po nejasnim kriterijima. Donedavni ministar financija, jedno vrijeme vrlo popularan u Hrvatskoj, počeo je upravo ovim aferama i istupima gubiti podršku javnosti, što je išlo i na ruku premijeru Milanoviću.
Novi ministar financija Lalovac mora izvući pouke iz rada svoga dosadašnjeg šefa. U tom smislu kontinuitet koji se spominje na početku ovog teksta podrazumijeva slijedeće: uzeti sve ono dobro što je Linić napravio (a hvala Bogu, ima toga), ali i raditi potpuno drukčije od onoga što je kod Linića bilo loše. To je taj drugi korak koji Lalovac mora napraviti ako ne želi da ostane samo blijeda kopija Linića.