Emisiji Mijenjam zemlju gledanost je počela padati tek u ljeto 2018. godine, u trećoj sezoni. Istodobno, knjižarske top liste poharalo je djelo Stavili ste mi previše ega u salatu, autorice Dive Delenčer. Tog ljeta nije bio problem naći parking u šoping centru, a najslušanija pjesma je bila Fildžan viška. Nitko ne zna zašto, ali mnogi su baš nekako u to vrijeme zaboravili svoje šifre za razne korisničke račune na portalima.
Praktički se ni ne zna tko je na vlasti, možda plavi, možda crveni, možda mali zeleni. I dalje se sanja o boljoj budućnosti, pomalo maglovito, ali ne na portalima, ne preko stranaka. Svijest se mijenja, brojke više nitko ni ne pokušava protumačiti, nitko više ne čeka da mu se smiri artritis i pročisti ten jer smo u Europskoj uniji. Tog ljeta hranimo se korisnim, dijelimo dobro i znamo da smo na pravom putu.
Tri godine ranije konačno dotičemo dno. Svjedočimo kako se tvrtke prodaju uspješnim biznismenima bez kune na računu. Brojimo doktore koji su ostali u Hrvatskoj i turiste koji su zaobišli Grčku. Brojimo kapljice u moru. Zanima nas ima li ikoga u šatoru. Bojimo se stanja na računu. Hranimo se negativnim, važemo ljubav, ‘shareamo‘ jade i ne osjećamo se bolje iako brojke govore da je ‘oporavak krenuo‘. Dotičemo dno, istjerali smo sve apsurde na površinu. I gadi nam se.
Ali, to je dobro jer, ‘kad jedno određeno stanje počne da vas muči, da postaje neizdrživo, nemojte stajati u mjestu, jer bolje neće biti, još manje pomišljajte na bježanje natrag, jer se od toga pobjeći ne može. Da biste se spasli, idite naprijed, tjerajte do vrhunca, do apsurda. Idite do kraja dok ne dotaknete dno, dok vam se ne ogadi. U tome je lijek. Pretjerati, znači isplivati na površinu, osloboditi se.‘
Ove riječi Ive Andrića došle su do mene nedavno i znače sve.
P.S. Hvala, Ivo.