Prva prava inicijalna javna ponuda dionica na Zagrebačkoj burzi od izbijanja krize, ona tvrtke kćeri zadarske Tankerske plovidbe, Tankerske Next Generation, ponovno je potakla rasprave o povratku ulagača i kompanija na domaće tržite kapitala.
Cijelu priču o oživljavanju uspavane ljepotice, pardon, burze dodatno raspiruju i u Vladi najavom IPO-a Hrvatske lutrije i HEP-a, no ovakav potez tek je zgodan uvod u predizbornu kampanju za predstojeće izbore, pardon, gospodarski oporavak zemlje. Njime Vlada naime nagovještava kako strateški bitne nacionalne kompanije neće predati nepopularnim stranim vlasnicima, već će one ostati u rukama građana.
Pri tome ne nudi odgovor na pitanje koliko je takav projekt uopće moguć u dogledno vrijeme budući da se u HEP-u bave preslagivanjem funkcija, pardon, poslovnih modela, dok Lutrija prema mišljenju nekih nije ni pogodna za izlazak na burzu.
Eliminiramo li ovakve (politički obojane) visibabe kao nagovještaj proljeća na ZSE-u, ostaju nam projekti poput Granolija i TNG-a, no pitanje je hoće li se i drugi povesti njihovim primjerom. Njemu u prilog, doduše, ide i politika oporezivanja kamata na štednju, a i činjenica je da kompanije zbog trenutnog stanja gospodarstva teško dolaze do financijskih sredstava i kredita.
No, kako za Liderov Fight club kaže analitičar HRportfolija Iztok Likar, cijela priča oko tržišta ovisi o jednoj krucijalnoj stvari - psihologiji. U slučaju da su ljudi zadovoljni i opušteni onda su skloniji riskiranju i zaradi, ako su zabrinuti za budućnost - okreću se štednji. Formula o kojoj smo pisali prije četiri godine dakle ostaje ista - čarobni spoj gospodarskog oporavka i transparentnijeg poslovanja domaćih kompanija kojima treba svježi kapital svakako bi privukao one koje se posljednjih godine isključivo opisivalo kao uznemirene, oprezne i nepovjerljive – hrvatske građane, pardon, ulagače.
Njihov interes za primjere s početka teksta pokazat će hoće li u narednom periodu profitirati burza ili psihijatri.