Hoćemo li nakon ulaska u EU smjeti treptati?

Nakon 74 mjeseca pregovaranja, 35 otvorenih, pa zatvorenih poglavlja, isto toliko radnih skupina za pregovore (a u svakoj u prosjeku 50-ak članova), 16 pregovarača, 132 ispunjena mjerila, mora usvojenih europskih zakona i sredstava uloženih u ispunjenje zahtjeva, Hrvatsku još samo jedan referendum dijeli od ulaska u europsku obitelj.

Vraćamo se kući, rekla bi Kosor. Mi tamo pripadamo, dodao bi Josipović. No, kako nisu svi građani Hrvatske sigurni žele li da im domovina bude 28. članica EU, uložit će se dodatna sredstva i napor ne bi li svi dobili sve potrebne informacije kroz medijsku kampanju te tako na referendumu 22. siječnja zaokružili 'da'.

Prije 'da' im se, naravno, mora odgovoriti na sva pitanja. I mada se kaže kako nema glupih pitanja, sudeći prema podacima Ministarstva vanjskih poslova, građane najviše zanima sljedeće: znači li ulazak u EU novu Jugoslaviju, hoćemo li i dalje biti Hrvati, hoće li hrvatski biti službeni jezik, da li ćemo izgubiti teritorij, smijemo li imati kolinje, hoće li sve nekretnije biti rasprodane, što će biti sa sirom i vrhnjem...

S obzirom na to da su Francuzi i dalje Francuzi, Španjolci i dalje govore španjolski, nekretnina se ne može kupiti ako ju netko ne želi prodati, a kolinje nije valjda jedino čime se zemlja bavi, milijuni za kampanju kroz koju će se dati odgovori na ta pitanja ne čine mi se kao dobro uložen novac. Slažem se da građanima treba dati sve potrebne informacije, ali za 'da' na referendumu bilo bi pametnije da ih se obavještavalo o svemu tome tijekom procesa pregovora. Ovako svi imaju osjećaj da su pregovori obavijeni velom tajni, a naravno čim se čovjeku učini da mu je nešto prešućeno postaje jako sumnjičav.

A sumnjičavost i vječno nezadovoljstvo svakim prijedlogom koji se stavi na stol te osjećaj da sve sami znamo najbolje odlično je ilustriran reklamom za jedan brend piva koja spominje zemlju s milijun ministara financija i milijun nogometnih izbornika. Zato se nadam da Vlada u rukavu ima neku marketinšku kampanju koja se ne svodi na sir i vrhnje, već koja će objasniti kakve mogućnosti imaju radnici ulaskom u EU, što će to značiti za buduće studente, kako izgleda uređeno pravosuđe i zemljišnje knjige te birokaracija koja nije sama sebi svrha već je na usluzi građanima, koliko će jednostavnije biti izvoziti...

No, za one kojima je to nevažno, a 'ne' bi zaokružili samo iz inata možda kampanju treba okrenuti u drugom smjeru. Primjerice, talijanski poduzetnici nemilice pune poglavlja knjiga o tome kako su prevareni EU fondovi, Grčka je pokazala da se statistike mogu lažirati, a pomoć u obliku zajma i dalje stiže, Mađarska, na opće zgražanje međunarodne javnosti, radi ono što Viktoru Orbanu padne napamet.... i sve su i dalje članice Europske unije. Nema tih genijalaca koji bi smislili nešto što drugi genijalci ne znaju kako izigrati. Pa ako mogu oni, možda i Hrvatskoj prođe par finti.

Ukoliko ne, bit ćemo samo dio ogromnog tržišta na koje će nam pristup biti kudikamo jednostavniji nego li je sada (a među prvih pet trgovinskih partnera četiri su zemlje članice EU), moći ćemo jednostavnije dolaziti do novih znanja koja bi nam u konačnici trebala osigurati i bolje zdravstvo, školstvo, gospodarstvo... Ne zvuči loše. A i dalje ćemo biti Hrvati, govoriti hrvatski jezik te jesti sir i vrhnje i piti šljivovicu.