Nitko mlađi od 65 ne bi smio čuti iznos svoje mirovine

U Brodotrogiru je prošloga četvrtka, petu godinu za redom, održana radna vježba. Cilj je bilo osigurati koordiniranost vatrogasnog dežurstva Brodotrogira i Dobrovoljnog vatrogasnog društva Trogir kako bi, nedajbože, u slučaju nesreće ekipa bila spremna. Vježba, kako stoji u vijesti, ima poseban cilj- upoznavanje s opasnostima koje mogu nastupiti prilikom izbijanja panike među radnicima.

Naravno da sigurnost ljudi mora biti na prvom mjestu i naravno da je riječ o hvalevrijednoj radnoj akciji, no čini mi se da požar u današnjoj situaciji hrvatske brodogradnje nije nešto što bi izazvalo paniku među radnicima. Naime, u trenutku kada je sudbina njihovog radnog mjesta upitna (jer i Brodotrogir je u istom sosu kao i ostala hrvatska brodogradilišta, a za privatizaciju uz nastavak proizvodnje nitko nije zainteresiran dok istovremeno Europska komisija 'skreće pozornost na nužnost rješavanja pitanja brodogradnje') oko vatrogasne vježbe mogu biti motivirani i euforični koliko i generacije mladih za rad kada bace oko na mirovine koje ih čekaju nakon 35 godina radnog staža.

Uz rast nezaposlenosti na 17,8 posto te podatak da je od rujna do kraja listopada bez posla ostalo 15 tisuća ljudi, servirana je i vijest o produljenju radnog vijeka (izuzev saborskih zastupnica). Kao da im nije dovoljno teško što ih je recesija dočekala baš kad su primili toliko željenu diplomu pa sada moraju moliti za praksu, pripravničke, vježbeničke i povlačiti veze da ih se negdje primi barem na tri mjeseca uz simbolične honorare za koje je minimalac nedostižan san. Ne, treba im još reći i da možda kada dođu do godina za mirovinu mirovinskih stupova iz kojih se ona isplaćuje više neće ni biti.

Naime, drugi mirovinski stup nije se razvijao kako je planirano pa pritisak jača na prvi stup koji ne pravi veliku razliku je li netko bio prijavljen na minimalac ili je cijeli život (zahvaljujući nadajmo se školi, znanju, sposobnosti i ambiciji) zarađivao bitno više. Projekcije Ekonomskog instituta pokazuju da će se mirovine iz prvog stupa svesti na razinu socijalne pomoći, neovisno o iznosu uplate. Poruka koja se šalje današnjim generacijama jest da se niti ne treba truditi, da je bitno preživjeti, a ne živjeti, da nije važno čime se bave ni koliko dobro taj posao obavljaju i da im je možda najpametnije da radno mjesto ni ne pronađu.

Kriza je, plaće su male, posla je puno, a mirovina je svima ista. Druga poruka koja im se šalje jest da im nije pametno kada jednog dana dođu do prvog posla i prve plaće istu potrošiti već moraju odmah krenuti štediti ne bi li zadržali svoj životni standard i u mirovini. Zadržati trenutni životni standard? I tome se veseliti? Mmda, baš motivirajuće. Predlažem da ukoliko se itko nada mladim snagama, koje će zemlju izvući iz čiste katastrofe, iznos mirovine za sve mlađe od 65. godina trebao bi biti državna tajna.