Pred kraj prošle godine ‘osobom’ 2013. u ovoj sam kolumni proglasio gospođu Apatiju. Prođe pedeset tjedana i dođe vrijeme da se odabere ‘osoba’ 2014. (po uzoru na magazin Time iz 1995. koji je tada za osobu godine izabrao – kompjutor). Iskreno, u prvi trenutak nisam se sjetio apatije iz prošle godine. Nekako se u godinu dana promijenila klima među poduzetnicima i menadžerima.
Nekako se stječe dojam da su tijekom 2014. zaposleni u realnom sektoru, od poduzetnika i menadžera do većine zaposlenih, shvatili da si ne mogu priuštiti apatiju. Premda se u proteklih dvanaest mjeseci nakupilo još mnogo razloga za ostajanje u tom stanju... U tvrtkama koje su preživjele šest godina recesije naučili su živjeti s tom novom nenormalom. Apatiju je u većem dijelu biznis-zajednice zamijenila borba za preživljavanje. A toga nema bez novih poslovnih modela, bez upotrebe mozga do maksimuma i spremnosti da se radi više i dulje za jednak financijski rezultat.
Inat u najužoj konkurenciji Zato je u najužu konkurenciju za ‘osobu’ godine ušao – inat. Inat da se preživi unatoč svemu pogrešnom što radi ova SDP-ova vlada i nevjerovanju da bi moguća HDZ-ova vlada pokazala veću kvalitetu.
Ipak, nakon duljeg vaganja slobodan sam izvijestiti da će prvi put u ‘Ekonomalijama’, kako se to običava reći, laskavu titulu podijeliti dvije ‘osobe’. Dakle, ‘osobe’ godine su: gospođa Aplikacija i gospodin Izvoz. Čime se aplikacija i izvoz pridružuju pobjednicima u posljednjih deset godina?
Podsjećanja radi, u prvoj godini izlaženja Lidera (2005.) pobijedila je konkurencija. Godinu dana poslije izbor je pao na korupciju (2006.). Slijedili su Sanaderova izborna pobjeda (2007.), pomahnitala burza (2008.), ulazak u NATO (2009.), dvostruki pobjednik izgubljeno vrijeme (2010. i 2011.), radno mjesto (2012.) te apatija (2013.).
Za ovu godinu bilo je nemoguće odlučiti se između aplikacije i izvoza. Argumenti su da su danas aplikacije ono što je 1995. bio kompjutor. Tadašnje uredništvo magazina Time vizionarski je osjetilo da će kompjutor više utjecati na budućnost čovječanstva od bilo kojega tadašnjeg svjetskog političara. Dva desetljeća poslije on je temelj koji mijenja položaj svake tvrtke i svakog čovjeka. Aplikacije kojima je preplavljeno internetsko tržište iz temelja mijenjaju poslovne modele. Tko se ne prilagodi – propada. Uzmimo samo industriju taksija. Uberov koncept iz temelja mijenja način na koji ljudi plaćaju za prijevoz s točke A na točku B (više o aplikacijama u posebnom tekstu u ovom broju Lidera).
Izvozna aplikacija S druge strane, mnogo je domaćih razloga da se naglasi kako je 2014. bila godina u kojoj se izvoz od ružnog pačeta političke i ekonomsko-teorijske scene premetnuo u lijepog labuda. Godinama smo mi u Lideru bili nekima smiješni i dosadni što smo toliko inzistirali na izvozu kao jedinom rješenju za kvalitetno i dugoročno izvlačenje zemlje iz recesije. Trebalo je sve otići kvragu, počevši od toliko najavljivanih investicija, pa da čak i poslovično autistični i ekonomski netalentirani političari počinju spominjati izvoz.
Pokušali su s investicijama. Nije išlo. Pokušavaju s osobnom potrošnjom. Brzo će se ispuhati. Potiho pumpaju javnu potrošnju – šteta je nemjerljiva. Ostao je jedino izvoz. Ignorirali su ga dok god su mogli. Ali kad uporno od četiri generatora rasta BDP-a samo jedan ima predznak plus, onda čak ni hrvatski političari to ne mogu ignorirati.
Istina je da izvoz još ni izdaleka nije državni prioritet. Njega premijer Milanović spomene samo ako čita pripremljeni govor. Karamarko će izvoz spomenuti u jednom od četiri intervjua. Jedan saborski zastupnik u radijskoj je emisiji uspio nabrojiti sva četiri generatora rasta, ne zaboravivši izvoz. Ali 2014. izvoznici su ostvarili odlične rezultate, mnogim utezima kod kuće unatoč. Poduzetnici i menadžeri shvatili su da im je opstanak moguć samo ako su im tržišta izvan granica depresivne, apatične Hrvatske. A oni koji nisu izravni izvoznici sve se više guraju da rade za izvoznike. Jedino se izvozom može zaraditi zdrav novac. Ostalo je alkemija.
I kad se pobjednici za 2014. spoje, ispadne da bi pobjednici trebali biti – izvoznici aplikacija. Ako zanemarimo to što će 2015. biti godina bez iluzija, siguran sam da će s razvojem hrvatskog ICT sektora doći jedna godina, prije 2030. (što je inače futuristička tema broja ovog Lidera), u kojoj će ‘osobom’ godine biti proglašena – izvozna aplikacija.