Proračun za 2016. najavljivan je kao ključan za iščitavanje politike nove vlade. Ispao je čista ‘kamilica‘. Sad izgleda da ni to nije onaj pravi dokument. A šaptači iz EK, MMF-a, Svjetske banke šalju sve više ideja
Kad je premijer Tihomir Orešković najavljivao da će se uz nastupni govor u Saboru koristiti prezentacijom u Power Pointu, osim (za saborske prilike) revolucionarne tehnološke novosti očekivao se jak program. Međutim, ‘Strategija transformacije Hrvatske’ nikoga se nije posebno dojmila. Hajde, sve je bilo na brzinu. Nije bilo vremena. Onda se objašnjavalo kako će se strategija nove vlade vidjeti iz ‘najvažnijeg dokumenta’, tj. proračuna.
Prošlo je od tada četrdesetak dana, proračun će, prema svemu sudeći, biti prihvaćen, ali iz njega se opet ne vidi neka motivirajuća, originalna, uvjerljiva vizija koja bi mogla homogenizirati društvo i vratiti bar malo zajedničkog samopouzdanja. O kakvoj je ‘kamilici’ riječ, najbolje potvrđuje izostanak ozbiljnijih otpora proračunskom prijedlogu.
Udri po materijalnim troškovima
Fućkaš proračun ako u vrijeme rasprave o njemu pred Saborom nema bar dvije ljutite skupine proračunskih gubitnika. I ako bar dva ministra nisu koliko-toliko ozbiljno zaprijetila ostavkom jer su im, prema njihovu mišljenju, previše srezana sredstva. A i od ono malo rezanja (znanost, prijevoz učenika) na prvih nekoliko novinskih napisa hitno se odustalo.Jedinu hrabrost premijer i ministar financija, jednako kao i njihovi prethodnici, iskazali su prema rezanju takozvanih materijalnih troškova (o tome poseban tekst u ovotjednom tiskanom izdanju Lidera). To je postalo sasvim politički prihvatljivo. Sintagma ‘materijalni trošak’ zvuči kao da iza nje ne postoje živi ljudi. Zaposlenici u tvrtkama koji proizvode uredski i toaletni materijal, izdaju stručnu literaturu, investicijski održavaju zgrade i opremu, pružaju telekomunikacijske ili klasične poštanske usluge... manje su važni od zaposlenika u državnom aparatu.
Da se ne bi otpustilo (ni diralo u primanja), recimo, petero zaposlenih u javnom sektoru, sasvim je prihvatljivo rezati materijalne troškove zbog kojih će u tvrtkama dobavljačima biti otpušteno petero zaposlenih. Molim da mi netko dokaže kako je, ako se već mora birati, uvijek bolje otpustiti još ljudi u realnom sektoru, a ostaviti one u javnome? Zar im je multiplikator potrošnje različit? Oreškovićeva vlada ovako nastavlja besmislice kojima je bivši premijer Milanović objašnjavao zašto u četiri godine u javnom sektoru nije smanjen broj zaposlenih proporcionalno otkazima u realnom sektoru.
Kad vatrogasci odu...
Možda i nehotice, najbolju ocjenu proračuna za 2016. dao je zastupnik Mosta Ivan Lovrinović kad je upotrijebio poznatu frazu da je to ‘vatrogasno rješenje’. Obično se ne razmišlja o tome što vatrogasno rješenje zapravo znači. Nesretnici kojima su gorjeli stan ili kuća pa su došli vatrogasci najbolje znaju ispričati kolika je dodatna šteta bila od gašenja vatre hektolitrima vode. Čekali smo premijera. Onda smo čekali proračun. Sad čekamo nekakvu domaću zadaću koju od Hrvatske traži Europska komisija. U tom čekanju, kad Vlada ne izlazi s motivirajućom, visokokvalitetno predstavljenom, hrvatskim specifičnostima prilagođenom vizijom koja će stvoriti široku frontu saveznika, javljaju se mnogi šaptači. Svjetska banka predlaže svoje ideje, MMF svoje, Europska komisija svoje, rejtinške agencije svoje... Zanimljivo, nitko, ali baš nitko od nabrojenih ne traži od Hrvatske da jača svoj izvozni sektor. Istina, pričaju se stare priče o konkurentnosti, ali to je ipak priča koja je u krajnjoj liniji usmjerena na olakšavanje prodaje stranim tvrtkama na hrvatskom tržištu.Premijer Orešković zbunjuje jer nudi preširok spektar najavljenih lijekova. I on se drži priče o stranim investicijama, a ne spominje da investicije dolaze kad poduzetnik ima snage i potpore naći vanjsko tržište. Obraćajući se HGK-ovim članovima u srijedu, Orešković govori o startupovima, koji jesu važni. Ali istodobno ne vidi da se diljem Hrvatske grade, otvaraju i počinju proizvoditi pogoni i cijele tvornice klasičnih proizvoda. Ako poduzetnici to uspijevaju uza sve državne utege, kakva bi tek čudesa činili da uz upravljanje javnim dugom upravo oni postanu igrači kojima će biti podređene sve druge potrebe.Da Orešković i njegova ekipa naprave takav ekonomski program, da ne idu slijepo provoditi ono što im netko izvana savjetuje i da ne prave unutarnje kompromise, izgledi bi bili veći. Kad premijer nema jasne i jednostavne kriterije što mu je doista važno, onda će ga u sastavljanju proračuna svaka pogođena interesna skupina moći stjerati uza zid. Pri čemu se u te skupine ubrajaju, naravno, i političari iz vladajuće koalicije.