Hrvatska je prema Sanaderu jedina zemlja kojoj ne prijeti kriza

Piše: Miodrag Šajatović
[email protected]

Ignoriranjem upozorenja o vanjskom dugu i platnom deficitu premijer potiče građane da još više tonu u dugove

'Nema razloga za paniku da će u Hrvatskoj izbiti financijska kriza, ali ozbiljno shvaćamo upozorenja MMF-ovih analitičara. Svjesni smo da je vanjski dug, koji je premašio 80 posto bruto domaćega proizvoda, rizik i kao odgovorna politička stranka učinit ćemo sve da u sljedećem razdoblju uz najmanje posljedice za građane, poduzeća i državu u cjelini smanjimo mogućnost da se Hrvatska nađe na pragu financijske krize. Savjetujem građanima da smanje svoju zaduženost, da ne ulaze pretjerano u nove kredite. Upozoravam i poslovodstva tvrtki da se ponašaju racionalno, a mi u Vladi zaustavit ćemo i neke infrastrukturne projekte da se ni direktno ni indirektno ne bi zbog državne potrošnje još više povećao ukupni vanjski dug.' Takva bi, otprilike, trebala biti reakcija odgovornoga hrvatskog premijera na upozorenja koja su iz ekonomskog odjela MMF-a poslali tamošnji analitičari u obliku stručnog rada Ranjivost zemalja u razvoju u jugoistočnoj Europi - ima li mjesta zabrinutosti.

Umjesto imalo odgovornosti za budućnost zemlje, premijer Ivo Sanader, uronjen u predizbornu utrku, poručuje da 'nema nikakve šanse da upadnemo u financijsku krizu'. U vrijeme kad je svjetska ekonomija poljuljana slomom tržišta hipotekarnih kredita u SAD-u, nema državnika u razvijenim zemljama koji se ne brine kako smanjiti opasnosti od moguće financijske krize. Samo je Ivo Sanader uvjeren kako 'nema šanse da izbije kriza'.
Kao olakotna okolnost za tu krajnje neodgovornu izjavu mogla bi mu se uzeti panika zbog toga hoće li dobiti parlamentarne izbore. Problem je, međutim, što Sanader i njegovi ministri najveću hrvatsku neravnotežu - vanjsku zaduženost - ignoriraju i kad izbori nisu pred vratima.

Zanimljiva je logika ministra financija Ivana Šukera. U prvim reakcijama na upozorenja MMF-ovih ekonomista izašao je s argumentom da te ocjene nisu 'službeno MMF-ovo stajalište'. Dakle, Šukeru je važno je li nešto službeno, a ne je li upozorenje utemeljeno. Usput, MMF nije ni ministrima financija azijskih zemalja 1997. službeno rekao da će za godinu dana njihova ekonomija doživjeti financijski slom. Jednako kao što je 'službeni MMF' do izbijanja ruske krize 1998. tvrdio da je tamošnja ekonomija u dobrom zdravstvenom stanju - da bi se nekoliko mjeseci poslije urušila. Šuker po svom starom običaju demagoški muti vodu. On 'smiruje' slušateljstvo tvrdnjom da, 'budemo li imali velik rast, neće biti problema s otplatom vanjskoga duga'. Zaboravlja reći da Hrvatska može imati velik rast samo ako se nastavi zaduživati.

Umjesto da ozbiljno shvati upozorenja, na argumente o smanjenju državnog financiranja infrastrukturnih projekata premijer Sanader odgovara (još jednim) svečanim početkom radova na basnoslovno skupom, a po mnogočemu u ovom trenutku nepotrebnom, mostu do Pelješca. To se, posuđenim izrazom iz bankarstva, zove moralni hazard. Kad se država ponaša kao pijani milijarder, logično je da se slično ponaša i veći dio stanovništva. Moglo bi se reći da Vlada dodatno, širenjem lažnog optimizma, navlači stanovništvo na ovisnost o zaduživanju. Ako jednog dana izbije kriza, političare bi trebalo i kazneno goniti dokaže li se da su svojim izjavama i djelima poticali građane ili ih nisu upozoravali na opasnosti koje im prijete.

Krize i financijske slomove treba izbjegavati. Ali dogode li se, oporavak ovisi o temeljima nacionalne ekonomije. Bio sam u Južnoj Koreji godinu dana nakon izbijanja krize. Mnoge su obitelji izgubile ušteđevine i radna mjesta. Bilo je drama. Ali Korejci su velik dio kredita usmjerili u tvornice automobila, računala i drugih proizvoda koje su uspješno plasirali u izvoz. Te su tvornice bile jamstvo brzog oporavka. Hrvatska, okrenuta uvozu, nema tvrtke koje bi je devizama zarađenima na svjetskom tržištu brzo izvukle iz krize. Ali to možda i nije važno kad Sanader jamči da je Hrvatska jedina zemlja na svijetu kojoj ni teoretski ne prijeti kriza. Spavajmo mirno!