Kad se na jednome mjestu nađe nekoliko poduzetnika i ako se povede razgovor o poslu, prije ili poslije doći će red na bankare koji su škrti u odobravanju kredita.
U jednome takvom društvu, međutim, čuo sam i disonantan ton. Javio se poduzetnik kojega je prijatelj bankar u odobravanju kredita navukao na tanak led:– Prijatelj bankar nas je nekoliko poduzetnika pozvao k sebi u banku i napravio neku vrstu radionice. Postavio nas je u ulogu odgovornih u sektoru rizika. Dobili smo desetak poduzetničkih kreditnih zahtjeva. Zahtjevi su bili pravi, samo nismo mogli vidjeti imena poduzetnika i tvrtki koji su ih tražili. Pregledali smo zahtjeve, pogledali kako su tvrtke poslovale u prošlosti, analizirali njihovu bilancu... Na kraju je ispalo da smo, procjenjujući mogućnost urednog vraćanja kredita, mi poduzetnici nebankari bili rigorozniji od bankara. Odbili smo više projekata...
Ne popravljaj ako nije pokvareno Te epizode sjetio sam se prateći medijske odjeke ostavke koju je nakon samo devet mjeseci obnašanja mandata predsjednika Uprave HBOR-a dao Vladimir Kristijan. Pozornost medijske javnosti, površne kakva velikim dijelom danas jest, usmjerila se gotovo isključivo na to da je novi šef državne razvojne banke imao ugovor koji mu je omogućio da sâm dade ostavku i uz to stekne pravo na otpremninu od oko 300.000 kuna. Pa je član Nadzornog odbora HBOR-a, ministar Gordan Maras prozvao svoga kolegu, ministra financija Borisa Lalovca, predsjednika NO-a HBOR-a, neka on objasni kakav je ugovor potpisao s Kristijanom. A Lalovac je ustvrdio da Kristijan nije zaslužio otpreminu i da će ugovori s HBOR-ovom novom upravom u vezi s tim biti restriktivniji.Pitanje otpremnine samo je površinski sloj u toj priči. Ispod ima više zanimljivih, upozoravajućih i uznemirujućih slojeva. Kristijanu se spočitava da je presporo donosio odluke o odobravanju kredita. Da se previše ponašao kao poslovni bankar, kakav je do prije devet mjeseci bio kao jedan od direktora u Erste banci. Može se vjerovati i da je to dio istine. Ali krivnju za to snose članovi Nadzornog odbora. Ima ona stara američka: Ne popravljaj ako nije pokvareno. Članove, ponajprije Gordana Marasa, trebalo bi pitati zašto su s tolikom žestinom napadali dugogodišnjega predsjednika HBOR-a Antuna Kovačeva. Pokazuje se da se ne može svatko, pa makar bio i dobar poslovni bankar, snaći u ulozi prvog čovjeka državne razvojne banke. Treba tu političkog iskustva, diplomatskih vještina, pa, ako hoćete, i mnogo hrabrosti. S jedne vas strane čekaju neprijatelji koji bi vas za svaki kredit koji se pokazao nenaplativim po kratkom postupku htjeli strpati u Remetinec, a s druge strane ti isti traže da se ne gledaju brojke, da se ne ide na sigurno, nego da se povoljnim sredstvima pokuša oživiti gospodarstvo. Pa treba znati menadžerirati političke zahtjeve za odobravanje kredita ovom ili onom...
Zaštitnici HBOR-ovih šefova Kad je vlasnik Zagrebačke banke odlučio umiroviti dugogodišnjeg predsjednika Uprave Franju Lukovića, godinu dana prije odabran je nasljednik i toliko je trajala tranzicija. ‘Mladoturci‘ iz Milanovićeve vlade mislili su da su pametniji od talijanskih poslovnih bankara. Preko noći su našli zamjenu za Kovačeva, izvan HBOR-a, naravno. Članove Uprave ganjali su preko vikenda... Bilo je važno samo da Kovačev ode. Pa sad trebaju gazdi Milanoviću objasniti zašto milijarde kuna iz HBOR-a ne podmazuju gospodarski stroj u izbornoj godini kad treba dizati BDP pod svaku cijenu.Ispod tog sloja, kako tvrde upućeni, postoji i onaj personalni u kojem svaki član HBOR-ove nove uprave ima svog zaštitnika pa se igraju svakojake igre. Treći je sloj možda i najvažniji. Bivšeg ministra financija Slavka Linića napadali su kad je predstečajnim nagodbama pokušavao, među ostalim, poboljšati kvalitetu bilance posrnulih tvrtki. Zaduženost prosječne hrvatske tvrtke danas je takva da je malo onih koje mogu zadovoljiti i blage kriterije za dobivanje kredita. Kad se tomu pridodaju izostanak smanjivanja opterećenja gospodarstva, tj. interne devalvacije (izraza koji, nevjerojatno, ali istinito, ne razumiju čak ni neki članovi Vlade), očajno komplicirana procedura za provedbu poduzetničkih pothvata... problem državne razvojne banke ispada mnogo dublji od pitanja tko je na HBOR-ovu čelu.