Ekonomalije

Psihološka inflacija zakočena, samo na koliko dugo?

Premijer, uplašen inflacijom uoči lokalnih izbora, pokazao je da ima instrumente kojima može usmjeravati poslovnu zajednicu. Sad bi te pritiske morao početi koristiti i za prave hrvatske prioritete. Izvoz, na primjer

Piše: Miodrag Šajatović
[email protected]

Za mjesec ili dva vidjet će se koliko će se poslovna zajednica suzdržavati od daljnjeg poskupljenja

U vrijeme socijalizma i inflacije, kad se direktorima poduzeća koja su 'neopravdano dizala cijene' (zvuči poznato?) prijetilo izbacivanjem iz Partije, pribjegavalo se različitim taktikama. Tako su u tadašnjem SOUR-u Borovo otkrili da službeni statističari mjere rast cijena obuće na uvijek istom artiklu. Nekim jeftinim radnim cipelama. Direktori su odlučili minimalno dizati cijenu tog proizvoda. Ali proizvodili su ga u samo nekoliko stotina pari. Naravno, napravili su gotovo istovjetan proizvod, nazvali ga drukčije i dizali mu cijenu kao i svemu drugom. A državni statističari bili su sretni što stalno imaju onaj stari proizvod, pa je usporedba bila lakša. Malo im je bilo čudno što se cijena gotovo ne mijenja, ali kako su i njih nadređeni ljepše gledali kad bi statistika prikazala manju inflaciju nego što je stvarno bila, nisu se bunili. Ta epizoda iz prošlog stoljeća i prošlog sustava počinje nalikovati na aktualne prilike u Hrvatskoj. Rasprave o tome je li Agrokor izveo marketinški trik objavom pojeftinjenja nekoliko desetaka proizvoda u Konzumu ili je to stvarni prilog hlađenju inflacije, ne smiruju se. Na udaru se našla i Vindija, koja se pridružila rušenju cijena svojih proizvoda.

Treba pustiti mjesec-dva da se vidi koliko se 'primila' akcija dvaju tržišnih lidera. Ipak, može se reći da je, bez obzira na moguću promocijsku manipulaciju, riječ o iznuđenim, ali s obzirom na okolnosti, dobrodošlim potezima. Inflacija je u Hrvatskoj dosegnula opasno visoku razinu. Počela je djelovati njezina psihološka komponenta. Proizvođači i trgovci u kalkulacije sada ugrađuju očekivanu inflaciju. Spirala je počela rasti.
Kad tržišni lider kakav je Konzum počne spuštati cijene, to ima psihološko značenje. Naravno, da bi hlađenje uspjelo, i drugi igrači trebaju reagirati. Ako ne spuštanjem cijena, onda bar odgodom poskupljenja.
To je osjetljiva faza operacije za koju je teško povjerovati da nije bar djelomično koordinirana između Vlade i Agrokora.

Konzumovo sniženje cijena vjerojatno je motivirano i strahom od odlaska kupaca tzv. hard diskonterima

Sljedeći će tjedni pokazati kolika je stvarna snaga tih dvaju igrača u hrvatskoj poslovnoj zajednici. Stvari ipak ne treba gledati jednoslojno. Vrlo je vjerojatno da su potrošači, odnosno dio njih, pod udarom inflacijskog rezanja platežno sposobne potražnje krenuli u kupnju kod tzv. hard diskontera, kakav je, primjerice, Lidl. A to je vrlo opasno. Naime, kad potrošač izgubi povjerenje u jednu trgovinu i lepezu brendova, čak se ni u boljim vremenima ne mora vratiti u stari lanac. Zato je Konzumova odluka o pojeftinjenju bolna, ali i strateški motivirana poslovna odluka. Sigurno nije lako donesena, pogotovo ako se zna da iz tih prihoda treba servisirati i financijske obveze proizašle agresivnim širenjem prodajne mreže. Sličan trenutak istine dolazi i ostalim domaćim trgovcima. Željko Kerum već pokazuje velike znakove nervoze. I njegove su financijske obveze visoke, pa teško može slijediti Konzumovu partiju pokera s visokim ulozima. Vjerojatno je da lider Konzum udara po konkurenciji i ona je shvatila da se trebala čvršće udružiti. Sada se to čini kasnim. Svi su izgledi da će najviše profitirati financijski moćni strani igrači koji su i čekali takva teška vremena da pokažu mišiće.

Priča o Sanaderovim pritiscima na proizvođače i trgovce da prestanu dizati cijene ima još jednu pouku. Premijer, uplašen inflacijom uoči lokalnih izbora, pokazao je da ima instrumente kojima može uvjeriti poslovnu zajednicu da krene u željenom smjeru. E, sad bi te instrumente trebao početi koristiti i za bitne smjerove djelovanja, a ne samo za političke igre. Pa bi preko medija trebao zaprijetiti svim sustavima koji više uvoze nego što izvoze. Pa se ne bi dogodilo da na listi 500 najvećih tvrtki u Srednjoj Europi, koju objavljujemo uz ovaj broj Lidera, bude mnogo više slovenskih proizvodnih poduzeća nego hrvatskih ukupno. Nažalost, teško je povjerovati u takav kopernikanski obrat. Svi su izgledi da će psihološki činitelj inflacije biti privremeno prigušen, ali kako je inflacija zapravo zbir svih vanjskih i unutarnji slabosti, rast cijena (ili nelikvidnosti) neće biti efikasno stavljen pod kontrolu. Teška vremena ne prolaze tako lako.

Lider digital
čitajte lider u digitalnom izdanju