Sanader, Šuker i Polančec - sami na svijetu

Više nijedan relevantan ekonomist ne podupire Vladino oklijevanje da se radikalnim mjerama reagira na sve dublju recesiju koja je pred vratima

Treba zapamtiti datum 10. veljače 2009. Tog je dana održana sjednica Predsjedništva HDZ-a na kojoj su i prije sjednice Ekonomskog vijeća odbačeni antirecesijski prijedlozi izrađeni u Ekonomskom institutu Zagreb.

Nakon što su se Sanader, Šuker i Polančec, uza slaganje stranačkih čelnika, 'blatom nabacivali' na godinama vjerne ekonomiste s Kennedyjeva trga, može se reći da su premijer i njegovi ekonomski ministri ostali - sami na svijetu. Oni jedini ne uviđaju da hitno treba donijeti uvjerljiv, radikalan paket antirecesijskih mjera.

Dobro, ako baš treba biti precizan, toj trojci ipak još netko drži stranu. Vjerni vazal iz HSS-a Josip Friščić također uspješno njeguje autizam. Nakon Predsjedništva svoje stranke Friščić poručuje da se 'iz krize izlazi novim ulaganjima, potrošnjom, a ne ograničenjima'. Odatle je lako zaključiti da će vladajuća koalicija u čvrstom jedinstvu odvesti zemlju u - depresiju.

Vlada na čekanju Ipak, kad je o stručnjacima riječ, nijedan relevantan ekonomist u Hrvatskoj više se ne bi složio s odlukom vladajućih da se ne ide u hitan rebalans proračuna. U ponuđenim paketima (HUP, HGK, SDP...) ima razlika, mogu se naslutiti različite ekonomske škole, ali svi polaze od krajnje ozbiljne procjene budućnosti. U vrijeme kad iz Vlade Velike Britanije stižu ocjene da je na djelu najgora kriza u posljednjih 100 godina, ministar financija Ivan Šuker traži da prođe nekoliko mjeseci čekanja pa da se vide rezultati.

'Iz aviona' se može vidjeti da je Predsjedništvo HDZ-a na svojoj sjednici ponajprije mislilo na to kako ne izgubiti na skorašnjim lokalnim izborima. I da nema te cijene koju nije spremno platiti (iz džepova poduzetnika i građana) samo da bi ostalo na vlasti.

Vlada nema nikakav antirecesijski paket. Prema onomu što su Polančec i Šuker (očito i dalje veoma posvađani, što potvrđuju i suprotna stajališta u vezi s PDV-om) ponudili novinarima: zaduživanje države vani, a ne kod kuće, kontrola da državne tvrtke uredno plaćaju obveze, kontrola kvalitete uvozne robe itd., pomislili biste da se teško bolesnom čovjeku u životnoj opasnosti pokušava pomoći - čajem od kamilice!

Izvan bezvremenske i samohipnotizirajuće atmosfere u Banskim dvorima, u realnom se životu ipak nešto događa. Počelo je 'cvjetati stotinu cvjetova'. Svima je sasvim jasno da Sanaderova Vlada nema hrabrosti, a - treba se bojati - ni znanja kako odgovoriti na krizu, pa su se interesne skupine počele samoorganizirati. Pojavljuju se različiti prijedlozi. Možda je javnost zbunjena njihovom brojnošću, različitim pristupima i prijedlozima, ali dobar bi sintetičar u svemu tome našao i elemenata za konzistentan i poticajan ekonomski antirecesijski program.

Markovićev program Ovog smo vikenda imali čast intervjuirati Antu Markovića, čovjeka koji je u sličnim kriznim vremenima dvaput dizao ekonomiju iz pepela. Najprije početkom 80-ih, kao predsjednik republičke vlade, a onda 1989., kao premijer SFRJ. Čak i danas, u svojoj 85. godini, njegovi prijedlozi djeluju konzistentnije i odlučnije od onih koje nude ljudi na vlasti. Liderstvo se potvrđuje u najtežim vremenima. Tada se vidi ima li ga netko ili nema.

Osim što predlaže smanjenje proračuna za 20 posto, Marković među ostalim, predlaže i uvođenje pristojbi na uvoz. Na to bi dežurni obožavatelji EU odmah skočili s tvrdnjom da je to u suprotnosti s obvezama koje moramo preuzeti u zamjenu za članstvo. Međutim, slika više nije crno-bijela. Francuski predsjednik Sarkozy otvoreno traži da tamošnja autoindustrija dijelove nabavlja u Francuskoj. Naši susjedi Slovenci sve češće pokazuju nepoštovanje prema EU (primjerice vinjete). Oni imaju istančan osjećaj za trendove. Kriza koja je nastupila mogla bi učiniti projekt EU vrlo krhkim. Upuste li se svi u protekcionizam, glupo je da Hrvatska glumi heroja. Odgovorne vlade znaju prepoznati prioritete. Katkad to znači i zamjeriti se obožavanoj i nikako dostupnoj Europskoj uniji. Uključujući i nepoštovanje Zakona o javnoj nabavi u korist domaćih igrača.

U biznisu se zamašnjak iz dobrih vremena sporo zaustavlja (grade se druge cijevi tunela Mala Kapela i Sveti Rok, Janaf računa na to da će potražnja za naftom biti velika, Dioki osniva flotu jer u vrijeme buma nije mogao naći tankere za prijevoz...). Poslovna se zajednica ipak prilagođava krizi, ali bez sposobnog vodstva na makrorazini poduzetnicima ne preostaje drugo doli defenziva.