Brojni monopoli cijene drže višima nego da vlada konkurencija, ali pitanje je bi li ulazak stranih tvrtki Meksiku donio dobrobit
|
Piše: Miodrag ŠajatovićOva e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. |
Meksički Cancun s 25.000 kreveta na jednoj lokaciji primjer je uspješnoga masovnog turizma s pet zvjezdica |
|
Meksiko ne popušta zahtjevima za olakim pripuštanjem strane konkurencije. Nema šanse da se u restoranu popije nemeksičko pivo, a benzinske crpke i danas pripadaju isključivo nacionalnoj naftnoj kompaniji Pemexu |
|
Nakon što upozna svu slojevitost megapolisa kakav je Meksiko City i arheološke lokalitete vezane uz Olmeke, Tolteke, Maje i Azteke, čovjek zaključi da je vidio sva važna meksička čuda. Od ljetovališta Cancuna turist očekuje samo dvodnevni odmor prije napornoga 24-satnog povratka do Zagreba.
A onda se pokaže da je Cancun još jedno čudo. Deseci kilometara hotela jedan do drugog uz prekrasne pješčane plaže, otprilike 25.000 kreveta na jednoj lokaciji dojmljiv su primjer onoga što bi se u Hrvatskoj nazvalo uspješnim javno-privatnim partnerstvom.
Odluka meksičke Vlade iz 70-ih godina prošlog stoljeća da na dijelu poluotoka Yucatana, bogu iza nogu, sagradi megaturistički kompleks pokazala se ispravnom. Država je pripremila infrastrukturu, a svi važni svjetski hotelski lanci sagradili su tu svoje kapacitete. Gotovo petina prihoda od turizma dolazi upravo iz Cancuna. To je primjer uspješnoga masovnog turizma s pet zvjezdica.
Vrhunac sezone u Cancunu božićni su blagdani i novogodišnji praznici. Ovdašnji turistički djelatnici početkom prosinca zabrinuti su za sezonu. Upravo je u SAD-u i službeno objavljeno da je najveće svjetsko gospodarstvo u recesiji od kraja 2007. Amerikanci su najbrojniji gosti u Cancunu, pa je realno očekivati da će ih dolaziti manje. Ali za meksički turizam, koji je po snazi sedmi na svijetu, ima i dobrih okolnosti.
Od kolovoza do prosinca meksički je peso prema dolaru oslabio gotovo 30 posto. Ako se i odbije inflacija od otprilike 6,5 posto, uz nepromijenjene cijene u pesima, Ameri mogu sniziti dolarske cijene bar 20 posto.
Priča o plivajućem tečaju pesa dio je cjeline zahvaljujući kojoj je Meksiko tu globalnu krizu dočekao spremnije nego prije. Budući da 80 posto izvoza završava upravo u SAD-u, naravno da će tamošnja recesija usporiti rast meksičke ekonomije na gotovo nulu. Ali zahvaljujući konzervativnoj monetarnoj i fiskalnoj politici u posljednjih gotovo deset godina Meksiko je od uzročnika kriza postao samo kolateralna žrtva - koja k tomu, zbog niske državne zaduženosti ima prostora da uzimanjem kredita u recesijskim vremenima vodi aktivnu politiku održavanja poslovnih aktivnosti državnim investicijama (za razliku od visokozaduženih zemalja kakva je Hrvatska).
Zbog kriza u koje je Meksiko upadao potkraj prošlog stoljeća, a osobito zbog sloma fiksnog tečaja 1994.- 1995., u ekonomsku teoriju ušle su uvredljive sintagme ‘tequila-sindrom‘, ‘tequila-kriza‘ i ‘tequila-efekt‘.
Tečaj pesa bio je fiksiran, država se zaduživala izdavanjem vrijednosnih papira u dolarima. Monetarna vlast nije ograničavala velik rast kredita... U jednom su se trenutku ulagači uplašili, počeli prodavati državne obveznice, pa je slom fiksnog tečaja sa svim posljedicama bio neizbježan.
Iz svega je izvučena pouka, i koliko god je danas teško podnositi krizu u SAD-u, meksička će izvozno orijentirana ekonomija, kada dođe vrijeme oporavka, biti spremnija od mnogih drugih.
Naravno, ima Meksiko i svoju crnu stranu. Od velikog siromaštva znatnog dijela stomilijunskog stanovništva, razgranate korupcije u državnom aparatu do kriminaliteta.
Meksiko ima još neke specifičnosti. Nema šanse da se u restoranu popije nemeksičko pivo! Ovdje se ne popušta zahtjevima za olakim pripuštanjem strane konkurencije. Benzinske crpke i danas pripadaju isključivo nacionalnoj naftnoj kompaniji Pemexu. Tek se sada otvara mogućnost ulaska stranoga kapitala, najviše zbog zahtjevnog crpljenja nafte iz podmorja Meksičkog zaljeva.
Sigurno je da brojni monopoli cijene možda i drže višima nego da vlada jača konkurencija, ali pitanje je koliko bi ulazak stranih tvrtki donio više dobrobiti nacionalnoj ekonomiji.
Da ova kolumna i završi na temu simbioze državne intervencije i privatnoga kapitala, treba spomenuti da se meksička Vlada upravo upustila u stvaranje novoga turističkog središta, ali na drugoj strani, na Pacifičkoj obali. Riječ je o kompleksu koji će biti na dvostruko većoj površini od Cancuna. Na 2.400 hektara (to je kao 4.800 nogometnih igrališta!) bit će 17.000 hotelskih i još 16.000 rezidencijalnih soba (po našem: privatnih apartmana). Kompleks treba biti završen za 13 godina i stajati 8,6 milijardi dolara. Na svaki dolar što će ga dati država privatni će ih sektor uložiti 14.