Uvoznički lobi opasniji od pobunjenih generala

Piše: Miodrag ŠajatovićOva e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Kad pad za koju godinu završi, u odgovornoj bi se državi paralelno radilo na pristupanju EU, ublažavanju krize i strategiji rasta

Krupni poduzetnici-uvoznici opasniji su od generala. To bi se moglo zaključiti nakon subotnjeg istupa predsjednika Stjepana Mesića na sastanku što ga je organizirao s izvoznicima i ekonomistima. Kad je procijenio da je stanje u HV-u kritično, Mesić je 2000. godine napravio popis sedmorice neposlušnih vojnih zapovjednika i odlučnim ih potezom umirovio. Danas predsjednik države procjenjuje da je stanje u gospodarstvu kritično, sadašnji ekonomski model ocjenjuje štetnim i najavljuje ‘da ćemo se sukobiti s krupnim ekonomskim interesima i jakim utjecajnim strukturama‘. Naravno da predsjednik RH ne može umiroviti te ‘utjecajne strukture‘ kao što je mogao generale, ali mogao ih je imenovati. Mogao je, ali se, očito (za sada?), nije usudio. Uz najblaže kriterije skup Mesića i izvoznika na Pantovčaku može dobiti prolaznu ocjenu. Ali ništa više od toga. Umjesto 13 ‘zašto‘ predsjednik države morao je izaći s vlastitim odgovorima na pitanja zašto je hrvatski izvoz tako jadan i zašto nema više stranih investicija. Da je svake godine svog mandata našao jedan odgovor, već bi ih bilo osam.

Dakle, bio je to još jedan nedovoljno pripremljen sastanak, pa je premijer Sanader još jedanput bio u prilici biti zahvalan što ga se tako blago napada. Ako predsjednik Stjepan Mesić, koji je u galeriji likova na političkoj sceni najviše za promjene ekonomskog modela, ima pitanja, a ne odgovore, sve je manje nade da će se Hrvatska prestati uvaljivati u ekonomski glib. Signali iz svijeta veoma zabrinjavaju. SAD ulazi u recesiju, rast u Europskoj uniji usporava, zahladnjenje se prema procjenama analitičara produljuje duboko u 2009. godinu. Na Pantovčaku se govorilo kako povećati hrvatski izvoz. U sadašnjim svjetskim okolnostima velik će uspjeh biti ako hrvatski izvoz ostane koliki je bio. Svjetska trgovina usporava. Rast joj je 2006. bio 8,5 posto, ove godine, procjenjuju u Svjetskoj trgovinskoj organizaciji, usporit će na 5,5 posto, a nagodinu će biti manji od 4,5 posto.  

U takvim uvjetima hrvatskim će izvoznicima biti otkazani mnogi ugovori. U odgovornoj bi se državi danas istodobno radilo na tri fronte. Prva je prilagođavanje zakonodavstva EU. S obzirom na to da je to premijerov omiljeni ‘sport‘, treba vjerovati da će se kampanjskim radom posao, bar na formalnoj razini, završiti u predviđenim rokovima. Druga fronta je provođenje skupa mjera kojima će se ublažiti, koliko se može, posljedice svjetske krize koja se u obliku inflacije prelijeva i na Hrvatsku. Treba biti politički pošten i priznati da danas nema vlade na svijetu koja bi svoje građane od nje mogla potpuno zaštititi. Posljedice hlađenja svjetske ekonomije ne mogu se izbjeći, pa mudre vlade odgovorno procjenjuju što se može učiniti, a gdje će dio stanovništva morati podnijeti patnje. Nažalost, tu Vlada nema suvisli plan, nego populistički pokušava gasiti požare.

Treća je i najvažnija fronta ona koju treba otvoriti prema vremenu kad će se svjetska kriza ispuhati. Hrvatska danas mora dobiti strategiju koja će se početi provoditi da bi za pet godina počela davati prve rezultate. Za nju treba mnogo više od nekoliko sati kuknjave i postavljanja pitanja na Pantovčaku (što je mnogo više od ignoriranja u Banskim dvorima). Koliko su stvari komplicirane, može se vidjeti u Mesićevim zahtjevima za većim izvozom i više stranih investicija. Uz ostale neizmijenjene uvjete riječ je i o konfliktnim ciljevima ekonomske politike. Jedan od razloga jačanja kune jest višak deviza koje su dosadašnji strani investitori mijenjali u kune. Dakle, kad bi sad u Hrvatsku nagrnule milijarde eura za greenfield investicije, to bi dodatno ojačalo kunu i - prouzročilo to da hrvatski izvoznici još manje profitabilno izvoze. Gdje je rješenje? Odgovor je odavno dao guverner Rohatinski. Ako bi se investiralo u proizvodnju za izvoz, HNB bi bio spreman smanjiti obveznu rezervu. Pojednostavljeno, višak deviza pristiglih kroz investicije pokupilo bi se oslobođenim kunama. Samo, kako spriječiti investicije koje samo ‘kupuju‘ hrvatsko tržište od onih koje jamče izvoz? Valjda ima pameti koja bi na to mogla odgovoriti. A i hrabrosti da se povuku nekonvencionalni potezi.