Država mora pripremiti efikasne metode za spašavanje tvrtki koje će u bankrot, a imaju kvalitetnu proizvodnju
|
Piše: Miodrag ŠajatovićOva e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. |
Fond za privatizaciju mogao bi uskoro postati Fond za podržavljenje posrnulih tvrtki |
|
Usporedno s borbom protiv organiziranoga kriminala vlast mora pripremiti i izložiti strategiju za ublažavanje recesije. Pusti li se stihiji na volju, dužničko-vjerovničkih obračuna bit će na tisuće |
|
Jesu li stečajni suci pripremljeni za očekivani val bankrota tvrtki nakon što Hrvatsku punom snagom zahvati val svjetske, zasad financijske, a vrlo brzo i ukupne ekonomske krize? Ima li dovoljno stečajnih upravitelja koji neće biti samo sudski izvršitelji nego će kao krizni menadžeri brzo i efikasno provesti kroz postupak bankrota tvrtke koje vrijedi spašavati? S obzirom na to da će najviše stečajeva pokretati banke, imaju li u pripremi odjele koji će ulaziti u takve tvrtke?
To su samo neka, naizgled nevažna, pitanja na koja bi hrvatska Vlada morala imati odgovor u vrijeme kad se urušavaju procjene o rastu u sljedećoj godini. Dva najveća bankara u zemlji Franjo Luković i Božo Prka, odnosno analitičari Zagrebačke i Privredne banke, slažu se da stopa rasta u 2009. neće biti viša od 2,5 do tri posto. Takvo usporavanje pogodit će mnoge dužnike i treba očekivati val stečajeva.
Odnos prema stečajevima samo je jedno od područja koja treba pripremiti. Nažalost, zakasnjela borba protiv organiziranoga kriminala, kojom se Vlada ozbiljno počela baviti tek nakon mučkog atentata na izdavača Ivu Pukanića i njegova suradnika Niku Franjića, u najnezgodnijem je trenutku u drugi plan gurnula pripreme za drugu obrambenu frontu - onu na kojoj bi se moralo učiniti sve da se ublaži udar nadolazeće recesije.
Premda je jasno da se protiv mafije trebaju ponajprije boriti policija i sudstvo, mnogim ministrima to je dobrodošao alibi da ne naprave svoj dio posla. Potpredsjednik Vlade zadužen za gospodarstvo Damir Polančec neće se više dugo moći baviti samo energetskom strategijom. Poslodavci su svojom akcijom ‘5 do 12‘ obzirno upozorili na to što se sprema i što bi trebalo učiniti, ali okrutna ubojstva u središtu Zagreba zaglušila su njihov vapaj.
Vlast je do sada u Hrvatskoj na pogoršanje ekonomskih prilika obično odgovarala toleriranjem velikog produljenja rokova plaćanja među tvrtkama. Nekad je to bilo moguće trpjeti jer se nisu postavljala ‘tvrda ograničenja‘, ali vremena su se promijenila, a akteri postali nervozniji. Nedavno ubojstvo utjerivača duga zbog 5.000 eura mora biti upozorenje da će se u nastupajućoj krizi dužničko-vjerovnički odnosi rješavati na najgrublji način.
Vlada i sudstvo tu moraju imati pripremljene mehanizme. Jednako kao što bi trebalo preispitati treba li država Hrvatski fond za privatizaciju preimenovati u Hrvatski fond za podržavljenje posrnulih tvrtki. Neoliberali bi rekli: ‘Tko ne može opstati na tržištu, neka propadne! Stečajevi su čistilište!‘
To je točno, ali u uvjetima u kojima će državne tvrtke i veliki trgovački lanci svojim neplaćanjem dobre proizvodne tvrtke tjerati u bankrot, intervencija bi morala biti efikasna. Ne smije se ponoviti zločin s početka 90-ih, kad je, primjerice, nepovratno uništena hrvatska alatna industrija. Kad se poslije i oporavila potražnja za njezinim proizvodima - više nije bilo tvrtke koja će popuniti prazninu.
Naravno, predlagač državnog spašavanja dijela posrnulih tvrtki svjestan je da sadašnji državno-partijski aparat vjerojatno ne bi spašavao upravo one koje bi trebalo, nego i one koji imaju dobre veze s vlašću. ‘Privatno-javna partnerstva‘ na ovdašnji način bila bi kontraproduktivna. Nažalost, slobodnom se tržištu u ovom trenutku ne može prepustiti samoregulacija. A tko ne bude imao sposobnu državu-regulatora, skupo će to platiti.
U svakom slučaju, odgovorna vlada već bi jučer formirala nekakav stožer za upravljanje bankrotima i valom nelikvidnosti koji dolazi. Na čelu bi mu morao biti premijer. Ako se osnivalo Povjerenstvo za praćenje cijena, u najmanju bi se ruku tako trebalo pripremiti i za skorašnje, mnogo opasnije, posljedice svjetskoga ekonomskog potresa, koji poprima sve obrise puta u recesiju, a možda i depresiju.
Hrvatskoj u ovom trenutku ne treba panika, ali ni zatvaranje očiju pred stvarnošću. Umjesto da se slabljenje kreditnog rejtinga sa stabilnog u negativni (prema agenciji Standard&Poor‘s) relativizira tvrdnjom da su neke druge zemlje prošle gore od Hrvatske, to mora biti znak za osmišljavanje krizne strategije.Krajnji je čas da premijer Sanader i predsjednik Mesić opasnosti od ekonomske krize svrstaju bar u istu ravan s opasnošću od kriminala.