...jer je upalo u zamku oslobođenja od plaćanja poreza u prvih pet godina rada novih tvornica, dobivanja potrebnih dozvola u dva tjedna i jamstva jednakih uvjeta poslovanja u sljedećih pet godina.
Kad sam odlučio baviti se kriminalnim poslovima, prihvatio sam i mogućnost da završim u zatvoru. Ne smeta mi ako me ulove i imaju dokaze. Odležat ću koliko treba. Ali nervira me kad me zatvore, a nisu prikupili konkretne dokaze.’ Prema pričanju jednog od sudionika prijašnjih političko-poslovnih afera koji je nekoliko mjeseci proveo u istražnom zatvoru u Remetincu, tako razmišljaju klasični kriminalci s kojima je dijelio stan i hranu. Nakon što je i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić krenuo na put koji su u posljednjih godinu dana prošli Nadan Vidošević i Marina Lovrić Merzel, političari koji žele izvršnu vlast također bi morali, u trenucima samoće, prihvatiti kodeks koji vrijedi za klasične kriminalce: ‘Idem biti gradonačelnik (župan, predsjednik HGK…) i prihvaćam rizik da mogu završiti u zatvoru.’
Bandić je ‘čačkao mečku‘ O policijskoj akciji u kojoj je priveden zagrebački gradonačelnik s još 17 osumnjičenih imamo u ovom broju Lidera posebnu temu. Glavna nam je teza da je Bandiću, Merzelovoj i Vidoševiću zajedničko to što su dulje od dva mandata ostali na istome mjestu. Da su znali povući ručnu i promijenili radnu okolinu, vjerojatno, uza sve što su i kako radili u prva dva mandata, ne bi završili iza rešetaka. Provukli bi se ispod radara. Dobro, Vidošević i Bandić pokušali su otići na Pantovčak, ali nije im uspjelo. Vratili su se u stare baze, nastavili po starom i završili s privođenjem i boravkom u Remetincu.
Kad je o Milanu Bandiću riječ, on je predugo i prečesto ‘čačkao mečku’ i bilo je samo pitanje kad će se posložiti okolnosti da vlasti bude stalo staviti ga iza rešetaka. Bez namjere da ga se imalo brani, samo mala digresija: za razliku od Vidoševića, koji je gledao samo sebe, Bandić je bio političar koji je bio spreman dijeliti. Istina, ne svoj novac, nego novac građana Zagreba… Zato ne treba previše osuđivati male ljude (pritom ne mislim na sportske, estradne i druge ‘zvijezde’) koji su za njega uporno glasovali na izborima za prvog čovjeka grada. Svi im uzimaju i ništa ne daju zauzvrat, Bandić je znao koliko mu populizma treba. Budući da su ovo poslovne novine, glavno je pitanje kako ga ocijeniti s te strane. Previše je primjera a da se ne može zaključiti kako je s vremenom oko sebe stvorio krug povlaštenih dobavljača robe i usluga. Veliko je pitanje je li nakon nekog vremena Bandić vladao tim dobavljačima ili je zapravo postao njihov (dobrovoljni) talac. Drugo, nikad nije uspio doći na ‘višu razinu’ gradonačelništva. Graditi fontane može svaki gradonačelnik. Ali od svoga grada u deset godina napraviti npr. regionalni ili europski centar industrijskog dizajna, softvera za industrijske uređaje, najbržerastući centar tehnologije 3D ispisa ili nečega četvrtog, e, to Bandić nije znao. Ili nije vidio dovoljno interesa, da ne ulazimo u detalje.
Uskokova zahtjevna operacija Ima još jedan kut iz kojeg promatram višegodišnju pripremu i izvedbu privođenja Bandića i preostalih 17 osoba. Kako god uzeli, riječ je o zahtjevnoj i sofi sticiranoj operaciji. Istina, represivna tijela već su se izvježbala proteklih godina… E, sad, moram priznati da bih volio u novinama umjesto velikih naslova da je ‘privedeno 18 osumnjičenih za korupciju’ pročitati naslov: ‘U velikoj akciji privedeno 18 investitora’. A u nastavku teksta objašnjenje kako su ‘nadležne službe i agencije više ministarstava u koordiniranoj akciji nakon višegodišnje obrade skupine stranih investitora, otkrivanja njihovih interesa i poticaja za investiranje privele njih 18 u Banske dvore, gdje su upali u zamku oslobođenja od plaćanja poreza u prvih pet godina rada novih tvornica, dobivanja potrebnih dozvola u dva tjedna i jamstva jednakih uvjeta poslovanja u sljedećih pet godina. Nakon višesatne obrade četvorica investitora puštena su da odluku o investiranju u Hrvatskoj donesu naknadno, a ostali su prepraćeni do hotela Esplanade. Nakon prospavane noći 14 privedenih investitora ujutro je priznalo da je zainteresirano otvoriti do deset tisuća radnih mjesta u Hrvatskoj. Nakon što su potpisali pisma namjere, investitori su prepraćeni do Zračne luke Zagreb’. S obzirom na to da dio državnog aparata zadužen za investicije nije sposoban kao drugi dio državnog aparata koji se bavi privođenjem krupnih zvjerki i njihovih pomagača, možda bi bilo dobro da ovi koji su u nedjelju pokupili 18 osumnjičenih jedno vrijeme prijeđu u praćenje i privođenje investitora.