Dođe mi da odem jer sam odlučila ignorirati posljednje izbore. Važna sam i velika. Takvom vas čine oni koji vam kažu: ‘Možda će baš tvoj glas presuditi‘.
Dođe mi da odem jer bih tim glasom možda omogućila staro/novu eru onih sa sloganima ‘The man with the balls‘, ‘Hajdaša za pajdaša‘ ili onog s masnicom koju je ‘kao‘ zaradio na skijanju. A zapravo ga je, kako to lijepo ocrtava karikatura ilustratora Stiva Cinika, žena šutnula kroz prozor. Negdje se moglo pročitati i da ga je gađala krafnom, što bi stvorilo masnicu jedino u slučaju da je od prošlogodišnjih maškara.
Dođe mi da odem jer nisam ta krafna.
Dođe mi da odem jer da se to dogodilo i moj glas nekim čudom presudio, vjerojatno bi mi isto tako došlo da odem. Baš kao i sada. Čovjek nikad nije zadovoljan.
Dođe mi da odem jer sam taj čovjek.
Dođe mi da odem jer nisam novi hrvatski premijer Tim i koliko-toliko razumijem okolinu koja daje loš sadržaj na tečnom hrvatskom jeziku.
Dođe mi da odem jer nisam predsjednica da i meni Maminjo organizirao rođendansku proslavu. I ja sam važna i velika. Lijepo je to pojašnjeno na početku. I isto tako jednim svojim potpisom mogu pokrenuti promjene. Primjerice, promjene iz plusa u minus na svom bankovnom računu. I riđa sam, a neki vele da je sada to više ‘in‘, nego bit plavuša.
Dođe mi da odem jer nisam Maminjo. Jer nisam novčanica u njegovom džepu.
Dođe mi da odem jer nisam ‘bulletproof‘.
Dođe mi da odem jer nisam SOA, DORH. Muha na zidu.
Dođe mi da odem jer nisam ministar kulture Hasanbegović. Taj se neda. Tog nedaju. Da imam povijest kao on i da me razvaljuju kao njega, sigurno bi mi došlo da odem. Sama bih stavila ‘točku na u‘.
Dođe mi da odem jer je sestra Bernardica/ministrica socijalne politike i mladih u pravu – molite se Bogu, samo nam on može pomoći.
Dođe mi da odem, ali ne odlazim jer sam romantičar. Samo mi tako nekad dođe da mi dođe.