‘Sve su tiskovine teška manipulacija. Trebam pročitati istu vijest na deset portala da bih razaznala o čemu se radi. Svugdje drugačije piše. Što je zapravo rekla gospođa Milanović?!, pita dotjerana gospođa srednjih godina tetu na kiosku u neobaveznom razgovoru, pokušavajući artikulirati svoju frustraciju viješću o crnom kruhu i tankim šnitama koja je okupirala globalno selo kao da je pronađen malezijski zrakoplov. Veli da je čak ‘jutjube‘ isječak tražila.
Stajala sam odmah iza nje, čekala u redu. I čekala. Ne mož‘ ne čut. ‘A komentari ispod vijesti... Skrivaju se iza nekih smiješnih nadimaka, vrijeđaju, da vidite te jezičine. Pa, jebote, što se to dogodilo s ljudima!? Dobro, događaju se lapsusi, nesretne izjave. Možda se čak i kaže nešto iza čega ne stojiš. Ali to nije razlog da nekog razapinješ na križ, maliciozno tumačiš i politički obojiš. Neke se ne razapinje za puno gore izjave i, što je još gore, postupke. A tek oni podrugljivi komentari, uvredljivi, puni mržnje…‘, nastavlja ona uzrujano, malo povišenim tonom. Duhovito konstatira da ne zna zašto se toliko uznemirila oko te priče. Milanovićev joj nije rod, nit je dobila preko njega posao kao neki preko Bandića koji je krao, ali i dao.
Njihovo ćaskanje mi je išlo na ‘kiki‘ jer vrijeme je novac, ali gospođa mi se učinila prilično razumnom i pristojnom unatoč toj jednoj psovki, za razliku od internet trolova koji otkrivaju lošu stranu slobode govora. Nisam htjela biti đubre. Bilo mi je i fora kako je rekla ‘jutjube‘ te istražila cijelu aferu ‘crni kruh‘. Djelovala je zaneseno i nije ni vidjela da netko iza nje stoji. I još netko iza njega. Cijeli red. Možda bi uslijedila potencijalno strastvena verbalna komunikacija da zvono mobitela nije zaustavilo početak artikulacije mojih misli. I fina gospođa ode.
Razumijem tu njenu frustraciju. Pročitala sam i ja par takvih komentara. Veli neki s nadimkom Bratemili7: Vrlo ružna ženetina, a to dolazi iz duše. Izuzetno pismeni NepismeniMajmun pak duhovito kaže: ‘Mi će mo hljeb na tanje da ima za uhljebe poput nje‘.
Okej, ispala je kako je ispala. One je supruga premijera, visoko obrazovana… Od nje se očekuje malo bolja formulacija. Sa svjetonazorima se možemo ili ne moramo slagati. I imamo puno pravo to reći glasno. Ali ajmo se svesti na pristojni civilizacijski nivo jer u suprotnom samo jačamo temelje ove naše prividne i glumljene demokacije u kojoj ne znamo raspravljati, a da to ne ide odmah na osobno vrijeđanje.
I što je najgore, mediji su krivi za sve to. Mediji više nisu glasnici događaja. Oni su njegov pokretač. Davno je Marshall McLuhan, prvi teoretičar filozofije medija, rock zvijezda i ‘frik‘, predvidio da mediji donose kraj čovječanstva. I neka nova propitkivanja o čovječanstvu. Davno prije osobnih računala i interneta. Četa komentatora koja svojim jezikom, načinom izražavanja, šteti mentalnom zdravlju ljudi i truje komunikaciju u društvu, a uslijedila je nakon javnog nastupa dotične gospođe Milanović, zgođušne supruge našeg nam premijera Zorana Milanovića, nije ništa doli medijski proizvod. Pa mi, mediji, smo ih stvorili. Pustili smo ih u oblak. Postali smo im tehnološki produžetak frustracija koje rađa ovo naše alarmantno stanje nezadovoljstva. Živjelo globalno selo u kojem je jezik i dalje najopasnija tehnologija!