Sanadera za Linićeva savjetnika
Bivši premijer Ivo Sanader, glavno lice s optuženičke klupe u slučaju Ina-Mol i Fimi-Media, ili za one koji ga ne znaju kao palog hrvatskog premijera; bivši učitelj katoličkog vjeronauka u biskupiji Innsbruck, štedljiv je i svestran. On zna gdje i kako rezati troškove. I svi koji misle da se kriminalnim radnjama digao do perverznog načina života u kojem se perverzno skupe slike vješaju čak i na, navodno, zidovima ostave, obični su bukvani, bilmezi, zvekani, bene...
Štedljivost i svestranost, prekovremene, honorari, ugovoranje novih poslova sa svih strana (i sa strane), silna odricanja, omogućile su mu fin život. Bar nekih 20 godina. Dakle, vještak koji je u slučaju Fimi medija, najopsežnijem spisu u povijesti hrvatskog pravosuđa, iznio njegove financijske perverzije laže, tendenciozan je i zlonamjeran. Tako bar Sanader tvrdi. A zašto bismo uopće sumnjali u čovjeka koji je svoj odlazak iz politike opravdao rečenicom ‘politika je služenje narodu, a ne samome sebi’ (kaj god!)?! I zašto bismo uopće vjerovali ekonomiji i matematici kad ionako dva plus dva nije četiri?!
Uglavnom, vještaka su matematičke operacije dovele do ogromnog nesrazmjera između zarađenog i potrošenog familije iz zagrebačke Kozarčeve. Kako su prenijeli mediji, ukupna imovina obitelji Sanader vrijedi 26 milijun kuna. U 18 godina, ‘pater familias’, njegova supruga, dvije ljubimice, sestra i punac zaradili su 5,5 milijuna kuna. Samo! A potrošili su gotovo 11 milijuna kuna više nego što su zaradili. Plus, minus, puta, podijeljeno, itd., i došlo se do rupe od 24 milijuna kuna.
Bilo je tu privatnih aviona, skupih hotelskih soba, stanova preko bare, krstarenja, 250 slika... No sve je to zasluga rada i ušteda, a ne korupcije i dogovaranja ‘ispod stola’. Jer, što bi drugo moglo biti?! Nije boravio u svojoj viletini kako ne bi trošio struju, vodu, plin, internet... Nije, stoga, ni imao bijesne račune. Zato je puno putovao, hvatao wi-fi, a dobivao je i dnevnice. No njima je uštedio jer su na njegovim 100 i više puteva godišnje, uglavnom račune rješavali domaćini. Ali uzimao ih je svejedno jer je ‘takav bio zakon’. A on ga nije htio kršiti. Nije kupovao ni hranu, frižider mu je redovno bio praznjikav pa nije bio ni uključen u struju. Hranio se po restoranima. Hranio se, naravno, uvijek na tuđi račun. U 20 godina, tvrdi Sanader, nikad nije platio ručak. A ono što je ostalo od ručka velikodušno je nosio članovima obitelji u svoju rezodenciju. I na odjeći je uštedio. Nosio je jedno odijelo čak mjesec dana. Zadnji šoping obavio je uoči davnog nastupa u Stankovićevoj emisiji ‘Nedjeljom u 2’. Itd., itd.
Nije li takav čovjek, osoba spremna na toliko odricanja i toliko rada, savršeno prigodna osoba za poziciju savjetnika ministra Linićeva koji ionako samo zna nabijati poreze? Sanadera treba amnestirati kako bi mu (svima nama) pokazao koliko treba raditi, kako i gdje uštedjeti, gdje jesti i na čiji račun krstariti. I to će vjerojatno raditi po nižoj tarifi ili čak volonterski kako bi, naravno, uštedio. On će nam otkriti kako dobiti glavnu ulogu u oksimoronskoj predstavi ‘Rasipni štedljivci’ i kako izvesti Hrvatsku na pravi put. Jer se, ionako, ona pretvara u lakrdiju, farsu... Baš kao i cijeli 'slučaj Sanader', baš kao i ovaj tekst.
