Što reći o državi u kojoj se samo početkom ove godine promijenilo više od stotinu propisa. Nije potrebno naglašavati da su mnogi u koliziji, dvosmisleni, da im nedostaju provedbeni akti, da se neke odredbe donose bez ikakve predodžbe o njihovoj izvedivosti, rokovima...
Što tek mogu reći poduzetnici koji moraju sve to apsorbirati i ispoštovati. Jasno je da je to i teoretski gotovo nemoguće, no cilj države očito i nije da se propisi poštuju. Cilj da se onom zlom i lijenom poduzetniku što lakše dokaže da je notorni prekršitelj i naplati što je moguće veća kazna kao odgojna mjera. To je danas postao činovnički zadatak lagan i za malo dijete.
S druge strane, zadatak da se ispoštuju svi propisi teško bi riješili i najgenijalniji umovi i najveći akrobati. Sve je ovo, nažalost, dobro poznato i prežvakano. No dok se oni koji žive u paralelnom svemiru državnih jasala samo čude u čemu je problem, ovi drugi (i svi koji nemaju sreće ući u državni svemir) moraju nekako preživjeti. Da će biti višestruko ranjeni svima je jasno.
Najlakše rješenje za lovinu, ako već mora ostati u ovom lovištu, bilo bi da prijeđe u tabor progonitelja. Da svi prestanu raditi i zapošljavati i uguraju se u jasle u kojima nema stresa ni straha. Jednostavno dignu ruke od svega i predaju se u naručje eksperata s Markovog trga koji znaju u čemu je pravi problem i kako uvesti reda.
Dotad svaki poduzetnički optimist koji misli da može izaći na kraj s ovom birokracijom može u startu zaposliti ekspertni tim pravnika za dnevno praćenje zakonskih izmjena i pokojeg financijskog forenzičara. Na odmet ne bi bio ni iluzionist.